1Poslije toga nabavi Abalom sebi kola i konje i pedeset ljudi koji su trali pred njim. 2Abalom je u rano jutro stajao kraj puta koji vodi do gradskih vrata; i tko god je imao kakvu parnicu te iao kralju na sud, Abalom bi ga dozvao k sebi i pitao: "Iz kojega si grada?" A kad bi ovaj odgovorio: "Tvoj je sluga iz toga i toga Izraelova plemena", 3tada bi mu Abalom rekao: "Vidi, tvoja je stvar dobra i pravedna, ali nee nai nikoga koji bi te sasluao kod kralja." 4Abalom bi nastavljao: "Ah, kad bi mene postavili za suca u zemlji! Svaki bi koji ima kakvu parnicu ili sud dolazio k meni i ja bih mu pribavio pravo!" 5A kad bi mu se tko pribliio da mu se pokloni, on bi pruio ruku, privukao ga k sebi i poljubio. 6Tako je inio Abalom svim Izraelcima koji su dolazili na sud kralju. Time je Abalom predobivao srca Izraelaca za sebe. 7Kad su prole etiri godine, Abalom ree kralju: "Dopusti da odem u Hebron i da izvrim zavjet kojim sam se zavjetovao Jahvi. 8Jer kad bijah u Geuru u Aramu, tvoj se sluga zavjetovao ovako: 'Ako me Jahve dovede natrag u Jeruzalem, iskazat u ast Jahvi u Hebronu.'" 9A kralj mu odgovori: "Idi u miru!" I on krenu na put i ode u Hebron. 10Abalom razasla tajne glasnike po svim Izraelovim plemenima i porui im: "Kad ujete zvuk roga, tada recite: Abalom je postao kralj u Hebronu." 11A ode s Abalomom dvije stotine ljudi iz Jeruzalema; bijahu to uzvanici koji su bezazleno poli ne znajui to se sprema. 12Abalom posla i po Gilonjanina Ahitofela, Davidova savjetnika, iz njegova grada Gilona, da pribiva prinoenju rtava. Urota je bila jaka, a mnotvo Abalomovih pristaa sve je vie raslo. 13Tada stie Davidu glasnik te mu javi: "Srce Izraelaca priklonilo se Abalomu." 14Tada David ree svim svojim dvoranima koji bijahu s njim u Jeruzalemu: "Ustanite! Bjeimo! Inae neemo utei od Abaloma. Pohitite brzo, da on ne bude bri i ne stigne nas, da ne obori na nas zlo i ne pobije grada otricom maa!" 15A kraljevi dvorani odgovorie kralju: "to god odlui na gospodar kralj, evo tvojih slugu!" 16I kralj izie pjeice sa svim svojim dvorom; ipak ostavi kralj deset inoa da uvaju palau. 17I kralj ode pjeice sa svim narodom i zaustavi se kod posljednje kue. 18Svi njegovi dvorani stajahu uza nj. Tada svi Kereani, svi Peleani, Itaj i svi Giani koji bijahu doli s njim iz Gata, est stotina ljudi, prooe pred kraljem. 19Kralj upita Itaja Gianina: "Zato i ti ide s nama? Vrati se i ostani kod kralja! Ti si stranac, prognan iz svoje zemlje. 20Juer si doao, a danas da te vodim da se potuca s nama kad ja idem kamo me srea nanese. Vrati se i odvedi svoju brau natrag sa sobom, a Jahve neka ti iskae ljubav i vjernost!" 21Ali Itaj odgovori kralju ovako: "ivoga mi Jahve i tako mi iv bio moj gospodar kralj: gdje god bude moj gospodar kralj, bilo na smrt ili na ivot, ondje e biti i tvoj sluga!" 22Tada David ree Itaju: "Hajde, proi!" I Itaj iz Gata proe sa svim svojim ljudima i sa svom svojom pratnjom. 23Svi plakahu iza glasa. Kralj je stajao na potoku Kidronu i sav je narod prolazio pred njim prema pustinji. 24Bijae ondje i Sadok i s njim svi leviti koji su nosili Koveg Boji. I oni spustie Koveg Boji kraj Ebjatara dok sav narod nije iziao iz grada. 25Tada kralj ree Sadoku: "Odnesi Koveg Boji natrag u grad. Ako naem milost u Jahve, on e me dovesti natrag i dopustiti mi da opet vidim njega i njegovo prebivalite. 26A ako rekne ovako: 'Nisi mi po volji!' - onda evo me, neka ini sa mnom to je dobro u njegovim oima!" 27Jo kralj ree sveeniku Sadoku: "Hajde, ti i Ebjatar vratite se u miru u grad, i vaa dva sina s vama, tvoj sin Ahimaas i Ebjatarov sin Jonatan. 28Evo, ja u se zadrati na ravnicama pustinje dok ne doe od vas glas da me obavijesti." 29Nato Sadok i Ebjatar odnesoe Koveg Boji natrag u Jeruzalem i ostadoe ondje. 30David se uspinjao na Maslinsku goru, sve plaui, pokrivene glave i bos, i sav narod koji ga je pratio iae pokrivene glave i plaui. 31Tada javie Davidu da je i Ahitofel meu urotnicima s Abalomom. A David zavapi: "Obezumi Ahitofelove savjete, Jahve!" 32Kad je David doao na vrh gore, ondje gdje se klanja Bogu, doe mu u susret Huaj Aranin, prijatelj Davidov, razdrte haljine i glave posute prahom. 33David mu ree: "Ako poe sa mnom, bit e mi na teret. 34Ali ako se vrati u grad i kae Abalomu: 'Bit u tvoj sluga, gospodaru kralju; prije sam sluio tvome ocu, a sada u sluiti tebi', moi e tada okretati Ahitofelove savjete u moju korist. 35S tobom e biti i sveenici Sadok i Ebjatar. Sve to uje iz palae, javi sveenicima Sadoku i Ebjataru. 36S njima su ondje i dva njihova sina, Ahimaas Sadokov i Jonatan Ebjatarov: po njima mi javljajte sve to ujete." 37Tako se Huaj, prijatelj Davidov, vrati u grad upravo u asu kad je Abalom ulazio u Jeruzalem.