1Rat izmeu aulove kue i Davidove kue potrajao je jo dugo vremena, ali je David sve vie jaao, a aulova kua postajala sve slabija. 2Davidu se rodie sinovi u Hebronu. Prvenac mu je bio Amnon, od Ahinoame Jizreelke; 3drugi mu je bio Kileab, od Abigajile, ene Nabalove iz Karmela; trei Abalom, sin Maake, keri geurskoga kralja Tolmaja; 4etvrti Adonija, sin Hagitin; peti efatja, sim Abitalin; 5esti Jitream, od Egle, Davidove ene. Ti se Davidu rodie u Hebronu. 6Dok je trajao rat izmeu aulove kue i Davidove kue, Abner je malo-pomalo prisvajao svu vlast u aulovoj kui. 7A u kui bijae aulova inoa po imenu Rispa, ki Ajina: nju Abner uze sebi. A Ibaal upita Abnera: "Zato si se pribliio inoi moga oca?" 8Na te Ibaalove rijei Abner se razgnjevi i ree: "Zar sam ja pasja glava u Judi? Do danas sam samo dobro inio domu tvoga oca aula, njegovoj brai i njegovim prijateljima; nisam dopustio da padne u Davidove ruke, a ti me danas prekorava zbog obine ene! 9Neka Abneru Bog uini ovo zlo i neka mu doda drugo ako ne izvrim kako se Jahve zakleo Davidu: 10da e oduzeti kraljevstvo aulovoj kui i da e utvrditi Davidov prijesto nad Izraelom i nad Judom od Dana pa do Beer ebe!" 11Ibaal se ne usudi odgovoriti ni rijei Abneru jer ga se bojae. 12Nato Abner posla glasnike k Davidu i porui mu: "ija je zemlja?" Htio je rei: "Uini savez sa mnom i moja e ti ruka pomoi da okupi oko sebe svega Izraela." 13David odgovori Abneru: "Dobro! Uinit u savez s tobom! Ali samo jedno traim od tebe: ne smije mi doi na oi ako ne dovede sa sobom Mikalu, aulovu ker, kad doe da vidi moje lice." 14Ujedno posla David glasnike i k Ibaalu, aulovu sinu, s porukom: "Vrati mi moju enu Mikalu, koju sam stekao stotinom filistejskih obrezaka." 15Ibaal posla po nju i uze je od njezina mua Paltiela, Lajieva sina. 16A njezin mu poe s njom i pratio ju je plaui sve do Bahurima. Tada mu Abner ree: "Hajde, vrati se sada kui!" I on se vrati. 17Abner je ve bio razgovarao s Izraelovim starjeinama i rekao im: "Ve odavna elite Davida za svoga kralja. 18Uinite to sada, jer je Jahve rekao o Davidu ovo: 'Rukom svoga sluge Davida izbavit u svoj narod Izraela iz ruke filistejske i iz ruku svih njegovih neprijatelja.'" 19Tako je Abner govorio i Benjaminovim sinovima, a onda je otiao u Hebron da javi Davidu sve to se svidjelo Izraelu i domu Benjaminovu. 20Kad je Abner doao k Davidu u Hebron, i s njim dvadeset ljudi, David priredi gozbu Abneru i ljudima koji bijahu s njim. 21Tada Abner ree Davidu: "Hajdemo! Ja u skupiti svega Izraela oko gospodara moga kralja: oni e sklopiti s tobom savez i ti e kraljevati nad svim to bude elio." David otpusti Abnera, koji ode u miru. 22I gle, Davidovi se ljudi s Joabom upravo vraali sa etovanja, nosei sa sobom bogat plijen, a Abner nije vie bio kod Davida u Hebronu, jer ga David bijae otpustio te je on otiao u miru. 23Kad stie Joab i sva vojska to je ila s njim, javie Joabu da je Abner, Nerov sin, bio doao kralju i da ga je kralj otpustio da ode u miru. 24Tada Joab doe kralju i ree mu: "to si uinio? Abner je doao k tebi, zato si ga otpustio da ode u miru? 25Zar ne zna Abnera, Nerova sina? Doao je da te prevari, da dozna tvoje korake, da dozna sve to ini!" 26Potom izae Joab od Davida i posla glasnike za Abnerom, koji ga vratie, od studenca Sire, a David nije znao nita o tome. 27Kad se Abner vratio u Hebron, odvede ga Joab u stranu iza vrata, kao da eli s njim nesmetano govoriti, i ondje ga smrtno rani u slabine da se osveti za krv svoga brata Asahela. 28Kad je David to poslije uo, ree: "Ja i moje kraljevstvo nevini smo pred Jahvom dovijeka za krv Abnera, sina Nerova. 29Neka padne na Joabovu glavu i na sav njegov oinski dom! Nikad ne ponestalo u Joabovu domu ljudi bolesnih od gnojenja ili od gube, ljudi koji se laaju vretena ili padaju od maa, ljudi koji nemaju kruha!" - 30Joab i njegov brat Abiaj ubili su Abnera jer je on pogubio njihova brata Asahela u boju kod Gibeona. - 31Nato David ree Joabu i svoj vojsci koja je bila s njim: "Razderite svoje haljine, obucite kostrijet i nariite za Abnerom!" I kralj David poe za nosilima. 32Kad su ukopali Abnera u Hebronu, udari kralj u glasan pla na grobu Abnerovu, a plakao je i sav narod. 33Tada kralj ispjeva ovu tualjku za Abnerom: "Zar morade umrijeti Abner kako umire luda? 34Ruke tvoje ne bijahu vezane, noge tvoje ne bijahu okovane. Pao si kao to se pada od zlikovaca!" Tada sav narod jo ljue zaplaka za njim. 35Nato pristupi sav narod nutkajui Davida da jede dok je jo dana, ali se David zakle ovako: "Neka mi Bog uini ovo zlo i neka mi doda drugo zlo ako okusim kruha ili to drugo prije zalaska sunca!" 36Sav je narod to uo, i bilo mu je po volji, kao to je narod i sve drugo odobravao to god je kralj inio. 37Toga dana sav narod i sav Izrael spozna da kralj nije kriv u umorstvu Abnera, sina Nerova. 38Nato kralj ree svojim dvoranima: "Ne znate li da je danas pao knez i velik ovjek u Izraelu? 39Ali ja sam sada jo slab, iako sam pomazani kralj, a ovi ljudi, Sarvijini sinovi, jai su od mene. Neka Jahve plati zloincu po njegovoj zloi!"