1Kad se David nastanio u svojem dvoru i kad mu je Jahve pribavio mir od svih njegovih neprijatelja unaokolo, 2ree kralj proroku Natanu: "Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Koveg Boji stoji pod atorom." 3A Natan odgovori kralju: "Idi i ini sve to ti je na srcu jer je Jahve s tobom." 4Ali jo iste noi doe Natanu ova Jahvina rije: 5"Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Jahve: 'Zar e mi ti sagraditi kuu da u njoj prebivam? 6Nisam nikad prebivao u kui otkako sam izveo iz Egipta sinove Izraelove pa do dananjega dana, nego sam bio lutalac pod atorom i u prebivalitu. 7Dok sam hodio sa svim Izraelovim sinovima, jesam li ijednu rije rekao nekomu od Izraelovih sudaca kojima sam zapovjedio da budu pastiri mojem narodu izraelskom i kazao: 'Zato mi ne sagradite kuu od cedrovine?' 8Zato sad ovo reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Jahve nad vojskama: Ja sam te doveo s panjaka, od ovaca i koza, da bude knez nad mojim izraelskim narodom. 9Bio sam s tobom kuda si god iao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja u ti pribaviti veliko ime, kao to je velikako ime na zemlji. 10Odredit u prebivalite svojem izraelskom narodu, posadit u ga da ivi na svojem mjestu i da ne luta vie naokolo, niti da ga zlikovci mue kao prije, 11onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Ja u mu pribaviti mir od svih njegovih neprijatelja. Jahve e te uiniti velikim. Jahve e ti podii dom. 12I kad se ispune tvoji dani i ti poine kod svojih otaca, podii u tvoga potomka nakon tebe, koji e se roditi od tvoga tijela, i utvrdit u njegovo kraljevstvo. 13On e sagraditi dom imenu mojem, a ja u utvrditi njegovo prijestolje zauvijek. 14Ja u njemu biti otac, a on e meni biti sin: ako uini to zlo, kaznit u ga ljudskom ibom i udarcima kako ih zadaju sinovi ljudski. 15Ali svoje naklonosti neu odvratiti od njega, kao to sam je odvratio od aula koga sam uklonio ispred tebe. 16Tvoja e kua i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje e prijestolje vrsto stajati zasvagda.'" 17Natan prenese Davidu sve te rijei i cijelo vienje. 18Nato kralj David ue u ator i stade pred Jahvom i pomoli se: "Tko sam ja, Gospode Jahve, i to je moj dom te si me doveo dovde? 19Pa i to je jo premalo u tvojim oima, Gospode Jahve, te daje svoja obeanja kui svoga sluge za daleku budunost i gleda na me kao na ugledna ovjeka! 20Ali to bi ti David jo mogao kazati, kad ti sam poznaje svoga slugu, Gospode Jahve! 21Radi svoje rijei i po svome srcu uinio si sve ovo veliko djelo, obznanivi ove veliajnosti. 22Zato si velik, Gospode Jahve; nema takvoga kakav si ti i nema Boga osim tebe, po svemu to smo uima svojim uli. 23Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod radi kojega je Bog iao da ga izbavi sebi za narod da tako stee sebi ime velikim i stranim udesima, izgonei krivoboaka plemena pred svojim narodom koji si otkupio iz Egipta? 24Tako si uinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek, a ti si mu, Jahve, postao Bogom. 25Zato sada, Gospode Jahve, ispuni zauvijek obeanje koje si dao svome sluzi i njegovu domu i uini kako si obrekao. 26Neka se velia tvoje ime zauvijek i neka se govori: Jahve nad vojskama jest Bog Izraelov, a dom sluge tvoga Davida neka stoji vrsto pred tobom. 27Jer si ti, Jahve nad vojskama, Boe Izraelov, objavio svome sluzi ovo: 'Ja u ti podii dom.' Zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da ti se pomoli ovom molitvom. 28Uistinu, Gospode Jahve, ti si Bog, tvoje su rijei istinite i ti daje ovo lijepo obeanje svome sluzi. 29Udostoj se sada blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka pred tobom. Jer kad ti, Gospode Jahve, obrekne i blagoslovi, kua tvoga sluge bit e blagoslovljena zasvagda."