1Pavao, apostol Krista Isusa voljom Bojom, po obeanju ivota, ivota u Kristu Isusu, 2Timoteju, ljubljenom sinu: milost, milosre i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina naega. 3Zahvalan sam Bogu, kojemu onamo od predaka iste savjesti sluim, dok te se neprestano spominjem u svojim molitvama no i dan. 4Sjetim se tvojih suza i zaelim vidjeti te da se napunim radosti 5imajui na pameti neprijetvornu vjeru koja je u tebi - onu vjeru koja je najprije prebivala u tvojoj baki Loidi i tvojoj majci Euniki, a uvjeren sam, i u tebi. 6Poradi toga podsjeam te: raspiruj milosni dar Boji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. 7Jer nije nam Bog dao duha bojaljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. 8Ne stidi se stoga svjedoanstva za Gospodina naega, ni mene, sunja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanelje, po snazi Boga 9koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim - ne po naim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremena vjekovjenih, 10a oitovana je sada pojavkom Spasitelja naega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i uini da zasja ivot i neraspadljivost - po evanelju 11za koje sam ja postavljen propovjednikom, apostolom i uiteljem. 12Poradi toga i ovo trpim, ali se ne stidim jer znam komu sam povjerovao i uvjeren sam da je on moan poklad moj sauvati za onaj Dan. 13Uzorom neka ti budu zdrave rijei koje si od mene uo u vjeri i ljubavi u Kristu Isusu. 14Lijepi poklad uvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama. 15Napustie me, to zna, svi u Aziji, meu njima i Figel i Hermogen. 16Neka Gospodin milosrem podari Oneziforov dom jer me esto osvjeivao i nije se stidio mojih okova, 17nego kad je bio u Rimu, briljivo me potraio i naao. 18Dao mu Gospodin nai milosre u Gospodina u onaj Dan! A koliko je usluga u Efezu iskazao, to ti najbolje zna.