1Douli apostoli i braa po Judeji da i pogani primie rije Boju 2pa kad Petar uzie u Jeruzalem, uzee mu obrezanici prigovarati: 3"Uao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!" 4Onda zapoe Petar te im izloi sve po redu: 5"Molio sam se, ree, u Jopi kadli u zanosu ugledam vienje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s etiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene. 6Zagledah se, promotrih je i vidjeh etvoronoce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske. 7Zauh i glas koji mi govorae: 'Ustaj, Petre! Kolji i jedi!' 8Ja odvratih: 'Nipoto, Gospodine! Ta nikad mi jo nita okaljano ili neisto ne ue u usta.' 9A glas e s neba po drugi put: 'to Bog oisti, ti ne zovi neistim.' 10To se ponovi do triput, a onda se sve opet povue na nebo." 11"I odmah se, evo, pred kuom u kojoj bijah pojavie tri ovjeka poslana iz Cezareje k meni. 12A Duh mi ree da poem s njima nita ne premiljajui. Sa mnom pooe i ova estorica brae te uosmo u kuu tog ovjeka. 13On nam pripovjedi kako je u svojoj kui vidio anela koji je stao preda nj i rekao: 'Poalji u Jopu i dozovi imuna nazvanog Petar; 14on e ti navijestiti rijei po kojima e se spasiti ti i sav dom tvoj.'" 15"I kad poeh govoriti, sie na njih Duh Sveti kao ono na nas u poetku. 16Sjetih se tada rijei Gospodnje: 'Ivan je, govorae on, krstio vodom, a vi ete biti krteni Duhom Svetim.' 17Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?" 18Kad su to uli, umirie se te stadoe slaviti Boga govorei: "Dakle i poganima Bog dade obraenje na ivot!" 19Oni dakle to ih raspri nevolja nastala u povodu Stjepana doprijee do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajui Rijei doli samo idovima. 20Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoe u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navjeujui evanelje: Gospodina, Isusa. 21Ruka Gospodnja bijae s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu. 22Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslae Barnabu u Antiohiju. 23Kad on stie i vidje milost Boju, obradova se te potaknu sve da u odlunosti srca ostanu uz Gospodina. 24Ta bijae to mu estit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnotvo prikloni Gospodinu. 25Barnaba se zatim zaputi u Tarz potraiti Savla. 26Kad ga nae, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i pouavali povee mnotvo te se u Antiohiji uenici najprije prozvae kranima. 27U one dane dooe u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema. 28Jedan od njih, imenom Agab, usta i po Duhu pretkaza da e uskoro nastati velika glad po svem svijetu. Ona i nasta za Klaudija. 29Stoga e svatko od uenika, odluie, koliko smogne poslati da se poslui brai u Judeji. 30To i uinie te poslae starjeinama po Barnabi i Savlu.