1U antiohijskoj je Crkvi bilo proroka i uitelja: Barnaba, imun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, suothranjenik Heroda etverovlasnika, i Savao. 2Dok su jednom obavljali slubu Boju i postili, ree Duh Sveti: "De mi odluite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao." 3Onda su postili, molili, poloili na njih ruke i otpustili ih. 4Poslani od Svetoga Duha siu u Seleuciju, a odande odjedre na Cipar. 5Kad se naoe u Salamini, navjeivahu rije Boju u idovskim sinagogama. Imali su i Ivana za posluitelja. 6Poto pak prooe sav otok do Pafa, naoe nekog vraara, nazoviproroka, idova, imenom Barjesu. 7On bijae uz namjesnika Sergija Pavla, ovjeka razborita. Sergije dozva Barnabu i Savla te zaiska uti rije Boju, 8ali im se usprotivi Elim, Vraar - tako mu se ime prevodi - nastojei odvratiti namjesnika od vjere. 9Savao pak, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, oinu ga pogledom 10i ree: "Pun svake lukavosti i prevrtljivosti, sine avolski, neprijatelju svake pravednosti, zar nikako da prestane iskrivljavati ravne putove Gospodnje? 11Evo stoga sada ruke Gospodnje na tebi: oslijepljet e i neko vrijeme nee gledati sunca!" Odmah pade na nj mrak i tama te on glavinjajui stade traiti ruke vodilje. 12Videi to se dogodilo, povjerova tada namjesnik, zanesen naukom Gospodnjim. 13Poto se Pavao i oni oko njega otisnue od Pafa, stigoe u Pergu pamfilijsku. Ivan ih napusti te se vrati u Jeruzalem. 14Oni pak krenue iz Perge i stigoe u Antiohiju pizidijsku. U dan subotni uli su u sinagogu i sjeli. 15Nakon itanja Zakona i Proroka poalju nadstojnici sinagoge k njima: "Brao, rekoe, ima li u vas koja rije utjehe za narod, govorite!" 16Nato usta Pavao, dadne rukom znak i ree: "Izraelci i vi koji se Boga bojite, ujte! 17Bog naroda ovoga, Izraela, izabra oce nae i uzdie narod za boravka u zemlji egipatskoj te ga ispruenom rukom izvede iz nje. 18Oko etrdeset ga je godina na rukama nosio u pustinji 19pa poto zatre sedam naroda u zemlji kanaanskoj, ubatini ga u zemlji njihovoj 20za kakve etiri stotine i pedeset godina. Nakon toga dade im suce - do Samuela proroka. 21Onda zaiskae kralja pa im Bog za etrdeset godina dade aula, sina Kieva, iz plemena Benjaminova. 22Poto svrgnu njega, podie im za kralja Davida za kojega posvjedoi: Naoh Davida, sina Jiajeva, ovjeka po svom srcu, koji e ispuniti sve moje elje. 23Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obeanju Izraelu Spasitelja, Isusa. 24Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krtenje obraenja svemu narodu izraelskomu. 25A kad je Ivan dovravao svoju trku, govorio je: 'Nisam ja onaj za koga me vi drite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odrijeiti obue na nogama.'" 26"Brao, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se meu vama Boga boje, nama je upravljena ova Rije spasenja. 27Doista, itelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznae njega ni rijei prorokih to se itaju svake subote pa ih, osudivi ga, ispunie. 28Premda ne naoe nikakva razloga smrti, zatraie od Pilata da ga smakne. 29Poto pak izvrie sve to je o njemu napisano, skinue ga s drveta i poloie u grob. 30Ali Bog ga uskrisi od mrtvih. 31On se mnogo dana ukazivao onima koji s njim bijahu uzali iz Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom." 32"I mi vam navjeujemo evanelje: obeanje dano ocima 33Bog je ispunio djeci, nama, uskrisivi Isusa, kao to je i pisano u Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih. 34Da ga pak uskrisi od mrtvih te se on vie nikad nee vratiti u trule, rekao je ovime: Dat u vama svetinje Davidove, pouzdane. 35Zato i na drugome mjestu kae: Nee dati da Svetac tvoj ugleda trulei. 36David doista, poto u svom narataju poslui volji Bojoj, preminu, pridrui se ocima svojim i vidje trule, 37a Onaj koga Bog uskrisi ne vidje trulei. 38/ 39Neka vam dakle brao, znano bude: po Ovome vam se navjeuje oprotenje grijeha! Po Ovome se tko god vjeruje, opravdava od svega od ega se po Mojsijevu zakonu niste mogli opravdati! 40Pazite da se ne zbude to je reeno u Prorocima: 41Obazrite se, preziratelji, snebijte se i nestanite! Jer djelo inim u dane vae, djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispria." 42Na izlasku su ih molili da im idue subote o tome govore. 43A poto se skup raspustio, mnogi idovi i bogobojazne pridolice pooe za Pavlom i Barnabom koji su ih nagovarali ustrajati u milosti Bojoj. 44Idue se subote gotovo sav grad zgrnu uti rije Gospodnju. 45Kad su idovi ugledali mnotvo, puni zavisti psujui suprotstavljali su se onomu to je Pavao govorio. 46Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoe: "Trebalo je da se najprije vama navijesti rije Boja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima ivota vjenoga, obraamo se evo poganima. 47Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: Postavih te za svjetlost poganima, da bude na spasenje do nakraj zemlje. 48Pogani koji su sluali radovali su se i slavili rije Gospodnju te povjerovae oni koji bijahu odreeni za ivot vjeni. 49Rije se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini. 50Ali idovi potakoe ugledne bogobojazne ene i prvake gradske te zametnue progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbacie iz svoga kraja. 51Oni pak stresu prainu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij. 52A uenici su se ispunjali radou i Duhom Svetim.