1U Ikoniju isto tako uoe u idovsku sinagogu i govorahu tako da povjerova veliko mnotvo idova i Grka. 2Ali nepokorni idovi razdraie i podjarie pogane protiv brae. 3Oni se ipak zadrae due vremena, smjeli u Gospodinu koji je svjedoio za Rije milosti svoje, davao da se po njihovim rukama dogaaju znamenja i udesa. 4Mnotvo se gradsko podvoji: jedni bijahu za idove, drugi za apostole. 5Pogani i idovi sa svojim glavarima navalie da zlostave i kamenuju apostole. 6Kada to opazie, prebjegoe oni u likaonske gradove Listru i Derbu i okolicu. 7Ondje su navjeivali evanelje. 8U Listri je sjedio neki ovjek uzetih nogu, hrom od majine utrobe; nikada nije hodao. 9uo je Pavla gdje govori. 10Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa ree: "Uspravi se na noge!" On skoi i prohoda. 11Kad mnotvo ugleda to uini Pavao, povika likaonski: "Bogovi u ljudskom obliju sioe k nama!" 12I nazvae Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio rije. 13A sveenik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici s narodom htjede rtvovati. 14Kada su to douli apostoli Barnaba i Pavao, razdrijee haljine i uletjee u narod viui: 15"Ljudi, to to radite? I mi smo smrtnici, ba kao i vi! Navjeujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu ivomu koji stvori nebo i zemlju, more i sve to je u njima. 16On je u prolim naratajima pustio da svi pogani pou svojim putovima. 17Ipak ne ostavi sebe neposvjedoena: dobroinstva iskazuje, s neba vam kiu daje i vremena plodonosna, napunja hranom i radou srca vaa." 18I tako govorei, jedva sklonue mnotvo da im ne rtvuje. 19Uto iz Antiohije i Ikonija nadou neki idovi, pridobiju svjetinu te kamenuju Pavla i odvuku ga izvan grada mislei da je mrtav. 20Kad ga pak okruie uenici, usta on i ue u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu. 21Poto navijestie evanelje tomu gradu i mnoge uinie uenicima, vratie se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju. 22Uvrivali su due uenika bodrei ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ui u kraljevstvo Boje. 23Postavljali su im po crkvama starjeine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali. 24Poto su preli Pizidiju, stigoe u Pamfiliju. 25U Pergi navijestie Rije pa siu u Ataliju. 26Odande pak odjedrie u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Bojoj za djelo koje izvrie. 27Kada stigoe, sabrae Crkvu i pripovjedie to sve uini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere. 28I proveli su nemalo vremena s uenicima.