1Uto neki sioe iz Judeje i poee uiti brau: "Ako se ne obreete po obiaju Mojsijevu, ne moete se spasiti." 2Kad izmeu njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odredie da Pavao i Barnaba i jo neki drugi izmeu njih uzau u Jeruzalem k apostolima i starjeinama poradi tog pitanja. 3Oni su dakle, ispraeni od Crkve, prolazili kroz Feniciju i Samariju pripovijedajui o obraenju pogana i donosei svoj brai veliku radost. 4Kada pak stigoe u Jeruzalem, primi ih Crkva, apostoli i starjeine. Ispripovjedie to sve Bog uini po njima. 5Onda ustanu neki od onih to iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili vjeru pa reknu: "Treba ih obrezati i zapovjediti im da opsluuju Zakon Mojsijev." 6Nato se apostoli i starjeine sastanu da to razmotre. 7Nakon duge raspre ustade Petar i ree im: "Brao, vi znate kako me Bog od najprvih dana izmeu vas izabra da iz mojih usta pogani uju rije evanelja i uzvjeruju. 8I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoi za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama. 9Nikakve razlike nije pravio izmeu nas i njih: vjerom oisti njihova srca. 10to dakle sada iskuavate Boga stavljajui uenicima na vrat jaram kojeg ni oci nai ni mi nismo mogli nositi? 11Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spaeni, ba kao i oni." 12Nato sve mnotvo umuknu. Sluali su Barnabu i Pavla koji pripovjedahu kolika je znamenja i udesa Bog po njima uinio meu poganima. 13Kad oni uutjee, progovori Jakov: "Posluajte me, brao! 14imun je izloio kako se Bog ve na poetku pobrinu izmeu pogana uzeti narod imenu svojemu. 15S time su u skladu rijei Proroka. Ovako je doista pisano: 16Nakon toga vratit u se i opet podii pali ator Davidov, iz ruevina ga podii, opet ga sazidati 17da preostali ljudi potrae Gospodina i svi pogani na koje je zazvano ime moje, govori Gospodin, koji to 18obznanjuje odvijeka. 19Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obraaju k Bogu, 20nego im poruiti da se uzdravaju od mesa okaljana idolima, od bludnitva, od udavljenoga i od krvi. 21Ta Mojsije od pradavnih narataja ima po gradovima propovjednike koji ga u sinagogama svake subote itaju." 22Tad apostoli i starjeine zajedno sa svom Crkvom zakljue izabrati neke mueve izmeu sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muevi vodei meu braom. 23Po njima poalju ovo pismo: "Apostoli i starjeine, braa, brai iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji - pozdrav!" 24"Budui da smo uli kako vas neki od naih, ali bez naega naloga, nekakvim izjavama smetoe i due vam uznemirie, 25zakljuismo jednoduno izabrati neke mueve i poslati ih k vama zajedno s naim ljubljenim Barnabom i Pavlom, 26ljudima koji su svoje ivote izloili za ime Gospodina naega Isusa Krista. 27aljemo vam dakle Judu i Silu. Oni e vam i usmeno priopiti to isto. 28Zakljuismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga to je potrebno: 29uzdravati se od mesa rtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludnitva. Budete li se toga drali, dobro ete uiniti. ivjeli!" 30Oni su se dakle oprostili i sili u Antiohiju; sabrali su mnotvo i predali pismo. 31Kad ga proitae, svi se obradovae zbog ohrabrenja. 32Juda i Sila, i sami proroci, mnogim rijeima ohrabrie i utvrdie brau. 33Neko se vrijeme zadre pa se onda s mirom od brae vrate onima koji ih poslae. 34# 35A Pavao i Barnaba ostadoe u Antiohiji nauavajui i navjeujui zajedno s mnogima drugima rije Gospodnju.

EVANELJE U EVROPI

36Nakon nekog vremena ree Pavao Barnabi: "Vratimo se i pohodimo brau po svim gradovima u kojima smo navjeivali rije Gospodnju, da vidimo kako su!" 37Barnaba je htio povesti i Ivana zvanog Marko. 38Pavao pak nije smatrao uputnim sa sobom voditi onoga koji se u Pamfiliji odvojio od njih te nije s njima poao na djelo. 39Spopade ih takva ogorenost da se razioe: Barnaba povede Marka i otplovi na Cipar, 40a Pavao sebi izabra Silu pa od brae povjeren milosti Gospodnjoj 41proputova Siriju i Ciliciju, utvrujui Crkve.