1Proavi kroz Amfipol i Apoloniju, stigoe u Solun, gdje bijae idovska sinagoga. 2Po obiaju ue Pavao onamo. Tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama. 3Tumaio je i izlagao: "Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih. Taj Krist jest Isus koga vam ja navjeujem." 4Neki se od njih uvjerie pa se pridruie Pavlu i Sili; tako i veliko mnotvo bogobojaznih Grka i nemalo uglednih ena. 5idove nato spopade zavist pa pridobie neke opake ulinjake, potakoe ih i pobunie grad te nahrupie u kuu Jasonovu traei da se Pavao i Sila izvedu pred narod. 6Kako ih ne naoe, odvukoe Jasona i neke od brae pred gradske glavare viui: "Evo i ovdje onih koji pobunie sav svijet. 7Jason ih je ugostio. Svi oni rade protiv carskih odredaba: tvrde da postoji drugi kralj - Isus." 8Time uzbunie svjetinu i glavare koji su to uli 9te oni od Jasona i ostalih uzee jamevinu pa ih pustie. 10Braa su pak bre-bolje nou odaslala Pavla i Silu u Bereju. Kad su stigli, odoe u idovsku sinagogu. 11Ovi su idovi bili plemenitiji od solunskih: primili su Rije sa svom spremnou i danomice istraivali Pisma, da li je to tako. 12Mnogi od njih stoga povjerovae, a tako i nemalo uglednih grkih ena i mueva. 13Ali kad su solunski idovi doznali da Pavao i u Bereji navjeuje rije Boju, odoe te i ondje podjarie i uzbunie svjetinu. 14Braa tada bre-bolje uputie Pavla k moru. Sila pak i Timotej ostadoe ondje. 15Pratioci dovedoe Pavla do Atene pa se vratie nosei Sili i Timoteju zapovijed da to prije dou k njemu. 16Dok ih je u Ateni iekivao, ogori se Pavao u dui promatrajui kako je grad pokumiren. 17Meutim raspravljae u sinagogi sa idovima i bogobojaznima, a na trgu svaki dan s onima koji bi se ondje zatekli. 18Dobacivahu mu i neki od epikurejskih i stoikih filozofa. Jedni su govorili: "to bi htjela rei ta avka?" Drugi pak: "Navjeuje, ini se, neke tue bogove." Jer navjeivae Isusa i uskrsnue. 19Onda su ga uzeli i odveli na Areopag i upitali: "Bismo li mogli znati kakav to nov nauk nauava? 20udnovatim nam nekim tvrdnjama ui puni. eljeli bismo stoga znati to bi to imalo biti." 21Nijedan Atenjanin ni doseljeni stranac ni na to drugo ne trati vrijeme nego na pripovijedanje i sluanje novosti. 22Tada Pavao stade posred Areopaga i ree: "Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. 23Doista, prolazei i promatrajui vae svetinje naoh i rtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. to dakle ne poznajete, a tujete, to vam ja navjeujem." 24"Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima; 25i ne posluuju ga ljudske ruke, kao da bi to trebao, on koji svima daje ivot, dah i - sve. 26Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi odreena vremena i mee prebivanja njihova 27da trae Boga, ne bi li ga kako napipali i nali. Ta nije daleko ni od koga od nas. 28U njemu doista ivimo, miemo se i jesmo, kao to i neki od vaih pjesnika rekoe: "Njegov smo ak i rod!" 29"Ako smo dakle rod Boji, ne smijemo smatrati da je boanstvo slino zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijeem i matom ljudskom." 30"I ne obazirui se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate 31jer ustanovi Dan u koji e suditi svijetu po pravdi, po ovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivi ga od mrtvih." 32Kad ue "uskrsnue od mrtvih", jedni se stadoe rugati, a drugi rekoe: "Jo emo te o tom sluati!" 33Tako se Pavao povue od njih. 34Neki ipak prionue uza nj i povjerovae; meu njima i Dionizije Areopagit, neka ena imenom Damara i drugi s njima.