1Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao, poto proe gornje krajeve, doe u Efez, nae neke uenike 2pa ih upita: "Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?" Oni e mu: "Ta ni uli nismo da ima Duh Sveti." 3Nato e on: "Kako ste onda krteni?" "Krtenjem Ivanovim", odvrate oni. 4Nato e Pavao: "Ivan je krstio krtenjem obraenja govorei narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa." 5uvi to, krste se u ime Gospodina Isusa, 6pa kad Pavao poloi na njih ruke, doe Duh Sveti na njih te stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati. 7Bijae u svemu dvanaestak mueva. 8Onda Pavao ue u sinagogu te je tri mjeseca hrabro raspravljao i uvjeravao o kraljevstvu Bojem. 9Ali kako neki, okorjeli i nepokorni, ocrnjivahu ovaj Put pred mnotvom, odstupi od njih, odvoji uenike i danomice raspravljae u koli nekog Tirana. 10Trajalo je to dvije godine, tako da su svi azijski itelji, idovi i Grci, uli rije Boju. 11Bog je pak inio udesa nesvakidanja po rukama Pavlovima 12tako da bi na bolesnike stavljali rupce ili rublje s Pavlova tijela pa bi s njih nestajalo bolesti i zli duhovi iz njih izlazili. 13Zato i neki idovi zaklinjaoci-potukai pokuae zazvati ime Gospodina Isusa nad one koji imahu zle duhove. Govorili su: "Zaklinjem vas Isusom koga Pavao propovijeda." 14To injae sedam sinova nekog Skeve, idovskoga velikog sveenika. 15Zli im duh odvrati: "Isusa poznajem i Pavla znam, ali tko ste vi?" 16I ovjek u kome bijae zli duh, nasrnu na njih i nadjaa ih te oni goli i izranjeni pobjegoe iz one kue. 17Doznae to svi itelji efeki, idovi i Grci, pa ih sve obuze strah te se stade veliati ime Gospodina Isusa. 18Mnogi pak od onih koji su povjerovali dolazili su ispovijedati i oitovati svoja djela. 19I podosta onih koji su se bavili praznovjerjem donosili su knjige i spaljivali ih pred svima. Procijenie ih te naoe da vrijede pedeset tisua srebrnjaka. 20TAko se snagom Gospodnjom Rije irila i jaala. 21Poto se to ispuni, naumi Pavao preko Makedonije i Ahaje otii u Jeruzalem te ree: "Poto budem ondje, trebat e da i Rim vidim." 22Onda posla u Makedoniju dvojicu svojih posluitelja, Timoteja i Erasta, a on provede jo neko vrijeme u Aziji. 23Nekako u ono doba nasta nemalena pobuna protiv ovog Puta. 24Neki srebrar, imenom Demetrije, izraivao je srebrne hramie Artemidine i namicao obrtnicima nemalu dobit. 25Skupi on njih i sve koji su se bavili takvim poslom te im ree: "Ljudi, vi znate, u ovom je umijeu nae blagostanje. 26A vidite i ujete da je taj Pavao ne samo u Efezu nego gotovo i u svoj Aziji uvjerio i preokrenuo poveliko mnotvo govorei da nema bogova rukama izdjeljanih. 27Tako prijeti opasnost ne samo da na zao glas doe nae zanimanje, nego i to da se nita nee drati do hrama velike boice Artemide te e nestati velianstva one koju tuje sva Azija i sav svijet." 28uvi to, razgnjeve se pa poviu: "Velika je Artemida efeka!" 29Sav se grad uskomea; jednoduno nahrupe u kazalite vukui sa sobom Makedonce Gaja i Aristarha, suputnike Pavlove. 30Kad je Pavao htio meu narod, ne dopustie mu uenici. 31ak i neki azijarsi, njegovi prijatelji, poslae k njemu i zamolie da ne dolazi u kazalite. 32Jedni su izvikivali jedno, drugi drugo jer je skup bio uskomean te mnogi nisu ni znali zato su se strali. 33Neki iz svjetine uputie nekog Aleksandra jer su ga idovi gurali naprijed. Aleksandar pak mahnu rukom i htjede se obraniti pred narodom. 34Ali kada doznae da je idov, udarahu gotovo dva sata svi u jedan glas: "Velika je Artemida efeka!" 35Onda tajnik umiri svjetinu pa ree: "Efeani! Tko to od ljudi ne zna da je grad Efez uvar hrama velike Artemide i kipa s neba palog? 36Budui dakle da je to neporecivo, valja da budete mirni te nita brzopleto ne inite. 37Doveli ste ove ljude, a nisu ni svetokradice ni hulitelji nae boice. 38Ako pak Demetrije i njegovi obrtnici imaju protiv koga kakvu tubu, sudovi se sastaju, a tu su i prokonzuli. Neka se tue! 39Itete li pak to drugo, u zakonitu e se skupu rijeiti. 40Ta izlaemo se opasnosti da za ovo dananje budemo optueni s pobune jer nema nikakva razloga kojim bismo mogli opravdati ovu strku." To rekavi, raspusti skup.