1Kad je napokon doao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. 2I eto iznenada uma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuu u kojoj su bili. 3I pokau im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te sie po jedan na svakoga od njih. 4Svi se napunie Duha Svetoga i poee govoriti drugim jezicima, kako im ve Duh davae zboriti. 5A u Jeruzalemu su boravili idovi, ljudi poboni iz svakog naroda pod nebom. 6Pa kad nasta ona huka, stra se mnotvo i smete jer ih je svatko uo govoriti svojim jezikom. 7Svi su bili izvan sebe i divili se govorei: "Gle! Nisu li svi ovi to govore Galilejci? 8Pa kako to da ih svatko od nas uje na svojem materinskom jeziku? 9Parti, Meani, Elamljani, itelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, 10Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridolice Rimljani, 11idovi i sljedbenici, Kreani i Arapi - svi ih mi ujemo gdje naim jezicima razglauju velianstvena djela Boja." 12Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: "to bi to moglo biti?" 13Drugi su pak, podrugujui se, govorili: "Slatkog su se vina ponapili!" 14A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podie glas i prozbori: "idovi i svi to boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i rijei mi posluajte: 15Nisu ovi pijani, kako vi mislite - ta istom je trea ura dana - 16nego to je ono to je reeno po proroku Joelu: 17"U posljednje dane, govori Bog: Izlit u Duha svoga na svako tijelo i proricat e vai sinovi i keri, vai e mladii gledati vienja, a starci vai sne sanjati. 18ak u i na sluge i slukinje svoje izliti Duha svojeg u dane one i proricat e. 19Pokazat u udesa na nebu gore i znamenja na zemlji dolje, krv i oganj i stupove dima. 20Sunce e se prometnut u tminu, a mjesec u krv prije nego svane Dan Gospodnji velik i slavan. 21I tko god prizove ime Gospodnje bit e spaen." 22"Izraelci, ujte ove rijei: Isusa Nazareanina, ovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, udesima i znamenjima koja, kao to znate, po njemu uini meu vama - 23njega, predana po odluenu naumu i promislu Bojem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. 24Ali Bog ga uskrisi oslobodivi ga grozote smrti jer ne bijae mogue da ona njime ovlada. 25David doista za nj kae: Gospodin mi je svagda pred oima jer mi je zdesna da ne posrnem. 26Stog mi se raduje srce i klie jezik, pa i tijelo mi spokojno poiva. 27Jer mi nee ostaviti duu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj trulei ugleda. 28Pokazat e mi stazu ivota, ispuniti me radou lica svoga. 29Brao, dopustite da vam otvoreno kaem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu meu nama groba sve do dananjeg dana. 30Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, 31unaprijed je vidio i navijestio uskrsnue Kristovo: Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo trulei ugleda. 32Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. 33Desnicom dakle Bojom uzvien, primio je od Oca Obeanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i sluate. 34Ta David nije bio uznesen na nebesa, a veli: Ree Gospodin Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna' 35dok ne poloim neprijatelje tvoje za podnoje nogama tvojim! 36Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog uinio i Gospodinom i Kristom." 37Kad su to uli, duboko potreseni rekoe Petru i drugim apostolima: "to nam je initi, brao?" 38Petar e im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ete dar, Duha Svetoga. 39Ta za vas je ovo obeanje i za djecu vau i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog na." 40I mnogim je drugim rijeima jo svjedoio i hrabrio ih: "Spasite se od narataja ovog opakog!" 41I oni prigrlie rije njegovu i krstie se te im se u onaj dan pridrui oko tri tisue dua. 42Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajednitvu, lomljenju kruha i molitvama. 43Strahopotovanje obuzimae svaku duu: apostoli su inili mnoga udesa i znamenja. 44Svi koji prigrlie vjeru bijahu zdrueni i sve im bijae zajedniko. 45Sva bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko trebao. 46Svaki bi dan jednoduno i postojano hrlili u Hram, u kuama bi lomili kruh te u radosti i prostodunosti srca zajedniki uzimali hranu 47hvalei Boga i uivajui naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruivao spasenike.