1Kad se slee mete, posla Pavao po uenike, ohrabri ih, pozdravi i otputova u Makedoniju. 2Preavi one krajeve, hrabrei brau besjedom mnogom, doe u Grku 3i provede ondje tri mjeseca. Upravo kad je htio otploviti u Siriju, postavie mu idovi zasjedu pa odlui vratiti se preko Makedonije. 4Pratili su ga: Sopater Pirov, Berejac, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj Derbanin, Timotej i Azijci Tihik i Trofim. 5Oni odoe prije te nas doekae u Troadi. 6Mi pak nakon dana Beskvasnih kruhova otplovismo iz Filipa i nakon pet dana doosmo k njima u Troadu gdje proboravismo sedam dana. 7U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govorae i kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do ponoi. 8U gornjoj sobi gdje smo se sabrali bijae dosta svjetiljaka. 9Na prozoru je sjedio neki mladi imenom Eutih. Kako je Pavao dulje govorio, utone on u dubok san. Svladan snom, pade s treeg kata dolje. Digoe ga mrtva. 10Pavao sie, nadnese se nad djeaka, obujmi ga i ree: "Ne uznemirujte se! Dua je jo u njemu!" 11Zatim se pope pa poto razlomi kruh i blagova, dugo je jo zborio, sve do zore. Tad otputova. 12Mladia odvedoe iva, neizmjerno utjeeni. 13Mi pak poosmo naprijed laom: otplovismo u As. Odande smo imali povesti Pavla - tako je odredio kad se spremao poi pjeice. 14Kad nam se u Asu pridrui, uzesmo ga i stigosmo u Mitilenu. 15Odande odjedrismo sutradan i stigosmo nadomak Hija, prekosutra krenusmo u Sam, a idueg dana stigosmo u Milet. 16Jer Pavao je odluio mimoii Efez da se ne bi zadrao u Aziji: urio se da, uzmogne li, na dan Pedesetnice bude u Jeruzalemu. 17Ipak iz Mileta posla u Efez po starjeine Crkve. 18Kad stigoe, ree im: "Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvog dana kada stupih u Aziju, ponaao meu vama: 19sluio sam Gospodinu sa svom poniznou u suzama i kunjama koje me zadesie zbog zasjeda idovskih; 20nita korisno nisam propustio navijestiti vam i nauiti vas - javno i po kuama; 21upozoravao sam idove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u Gospodina naega Isusa." 22"A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. to e me u njemu zadesiti, ne znam, 23osim to mi Duh Sveti u svakom gradu jami da me ekaju okovi i nevolje. 24Ali ni najmanje mi nije do ivota, samo da dovrim trku svoju i slubu koju primih od Gospodina Isusa: svjedoiti za evanelje milosti Boje." 25"I sad, evo, znam: neete vie vidjeti lica moga, svi vi posred kojih prooh propovijedajui Kraljevstvo. 26Zato vam u ovaj dan dananji jamim: ist sam od krvi sviju 27jer nisam propustio navijestiti vam nita od svega nauma Bojega." 28"Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Boju koju stee krvlju svojom." 29"Ja znam da e nakon mog odlaska meu vas uljesti vuci okrutni koji ne tede stada, 30a izmeu vas e samih ustati ljudi koji e iskrivljavati nauk da bi odvukli uenike za sobom. 31Zato bdijte imajui na pameti da sam tri godine bez prestanka nou i danju suze lijevajui urazumljivao svakoga od vas." 32"I sada vas povjeravam Bogu i Rijei milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam batinu meu svima posveenima." 33"Ni za ijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio. 34Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluivale su ove ruke. 35U svemu vam pokazah: tako se trudei treba se zauzimati za nemone i na pameti imati rijei Gospodina Isusa jer on ree: 'Blaenije je davati nego primati.'" 36Kada to doree, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli. 37Tad svi briznue u velik pla, obisnue Pavlu oko vrata i stadoe ga cjelivati, 38raaloeni nadasve rijeju koju im ree: da vie nee vidjeti lica njegova. Zatim ga ispratie na lau.