1Poto se otrgosmo od njih, zaplovismo. Jedrei ravno, stigosmo na Kos, a sutradan na Rod pa odande u Pataru. 2Kad naosmo lau za Feniciju, popesmo se i otplovismo. 3Kad bijasmo napomol Cipru, ostavismo ga slijeva jedrei prema Siriji. Pristadosmo u Tiru jer je ondje laa imala iskrcati tovar. 4Pronaosmo uenike i ostadosmo ondje sedam dana. Oni po Duhu nagovarahu Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem. 5Ali kad nam istekoe dani, ipak otputovasmo. Ispratie nas svi, sa enama i djecom, do izvan grada. Na alu klekosmo i pomolismo se. 6Pozdravismo se, popesmo se na lau, a oni se vratie kui. 7Tako dovrismo plovidbu. Iz Tira stigosmo u Ptolemaidu. Pozdravili smo brau i ostali jedan dan u njih. 8Sutradan otputovasmo i stigosmo u Cezareju. Uosmo u kuu Filipa evanelista, jednog od sedmorice, i ostadosmo kod njega. 9On je imao etiri keri djevice koje su prorokovale. 10Kako smo se zadrali mnogo dana, sie iz Judeje neki prorok imenom Agab, 11doe k nama, uze Pavlov pojas, sveza sebi noge i ruke te ree: "Ovo govori Duh Sveti: ovjeka iji je ovo pojas ovako e svezati idovi u Jeruzalemu i predati u ruke pogana." 12Kada smo to uli, stadosmo mi i mjetani zaklinjati Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem. 13Nato on odvrati: "to plaete i parate mi srce? Ta spreman sam ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa." 14A kako se nije dao nagovoriti, uutjesmo rekavi: "Gospodnja budi volja!" 15Nakon tih dana spremismo se i uzaosmo u Jeruzalem. 16S nama pooe i uenici iz Cezareje pa nas odvedoe k nekomu Mnasonu Cipraninu, starom ueniku, da u njega odsjednemo. 17Kad stigosmo u Jeruzalem, primie nas braa radosno. 18Sutradan ode Pavao zajedno s nama k Jakovu. Naoe se ondje i sve starjeine. 19Poto ih pozdravi, stade im potanko izlagati to uini Bog meu poganima po njegovoj slubi. 20Poto su ga oni posluali, dadoe slavu Bogu pa mu rekoe: "Vidi, brate: deseci su tisua idova povjerovali i svi su revnitelji Zakona. 21A o tebi im je dojavljeno da sve idove koji su meu poganima upuuje na otpad od Mojsija uei ih da ne obrezuju djece i ne ive po obiajima. 22to dakle? ut e svakako da si doao. 23Uini stoga to ti kaemo. U nas su etiri ovjeka koji imaju zavjet. 24Njih uzmi, s njima se zajedno posveti, plati za njih da se oiaju pa e svi spoznati da nema nita od onoga to im je o tebi dojavljeno, nego da si i ti na pravu putu i da opsluuje Zakon. 25A to se tie pogana koji povjerovae - poslali smo to odluismo: da se klone mesa rtvovana idolima, krvi, udavljenoga i bludnitva." 26Nato Pavao uze one ljude, sutradan se s njima zajedno posveti, ue u Hram, oglasi svretak dana posveenja nakon kojih e se za svakoga od njih prinijeti prinos. 27Kad se upravo navravalo tih sedam dana, neki ga idovi iz Azije opaze u Hramu, uzbune sav narod pa podignu na nj ruke 28viui: "Izraelci, u pomo! Evo ovjeka koji sve posvuda pouava protiv naroda, Zakona i ovoga mjesta pa je jo i Grke uveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto." 29Jer prije su s njime u Gradu vidjeli Trofima Efeanina i mislili da je Pavao njega uveo u Hram. 30Sav se grad uskomea, nasta strka naroda. Pograbe Pavla i odvuku ga izvan Hrama pa odmah pozatvaraju vrata. 31Dok su mu o glavi radili, doe do tisunika ete glas da je sav Jeruzalem uzavreo. 32On odmah uze vojnike i satnike pa otra dolje k njima. Oni pak kako ugledae tisunika i vojnike, prestadoe udarati Pavla. 33Onda se tisunik priblii, uhvati ga, zapovjedi da ga okuju dvojim verigama pa stade ispitivati tko je i to je uinio. 34Iz svjetine su jedni izvikivali ovo, drugi ono. Kako zbog graje nije mogao saznati nita pouzdano, zapovjedi da se odvede u vojarnu. 35Kad se Pavao pojavi na stubama, morali su ga vojnici nositi zbog silovitosti svjetine. 36Jer mnotvo je naroda ilo za njima i vikalo: "Smakni ga!" 37Upravo na ulazu u vojarnu ree Pavao tisuniku: "Smijem li neto rei?" On ga upita: "Zar zna grki? 38Ti dakle nisi onaj Egipanin koji je prije nekoliko dana pobunio i u pustinju odveo one etiri tisue bodeara?" 39Pavao odvrati: "Ja sam idov iz Tarza cilicijskoga, graanin grada znamenitoga. Molim te, dopusti mi progovoriti narodu." 40Kad mu on dopusti, Pavao stojei na stubama mahnu rukom narodu pa kad nasta velika tiina, prozbori hebrejskim jezikom: