1Kad je odlueno da odjedrimo u Italiju, predadoe i Pavla i neke druge uznike satniku carske ete, imenom Juliju. 2Popesmo se na neku adramitsku lau koja je imala ploviti u azijska mjesta pa otplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin. 3Sutradan doplovismo u Sidon. Julije, koji je s Pavlom ovjeno postupao, dopusti mu poi k prijateljima da se pobrinu za nj. 4Odande smo otplovili, jedrili uz Cipar - jer su nam vjetrovi bili protivni - 5pa preplovili more du Cilicije i Pamfilije i stigli u Miru licijsku. 6Ondje satnik nae neku aleksandrijsku lau za Italiju i ukrca nas na nju. 7Vie smo dana plovili sporo i jedva doprli do Knida. Kako nam vjetar ne dade pristati, doplovismo pod Kretu kod Salmone 8pa jedva jedvice plovei uza nju, stigosmo na neko mjesto zvano Dobra pristanita, blizu kojega je grad Laseja. 9Kad je nakon duljeg vremena plovidba ve postala pogibeljna jer je Post ve bio izminuo, opominjae Pavao: 10"Ljudi, govorio im je, vidim da e plovidba biti nezgodna i na veliku tetu ne samo za tovar i lau nego i za nae ivote." 11Ali je satnik vie vjerovao kormilaru i brodovlasniku negoli Pavlovim rijeima. 12A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, veina je predlagala da odande otplove ne bi li kako doprli do kretske luke Feniksa, to gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu, pa ondje prezimili. 13Uto duhne blagi junjak i oni, mislei da bi mogli ostvariti naum, digoe sidro i zaplovie tik uz Kretu. 14Ali nedugo zatim razbjesni se estok vjetar zvan sjeveroistonjak. 15Zahvati lau te mu nije mogla odoljeti pa se prepustismo da nas nosi. 16Prolazei ispod nekog otoia zvanog Kauda, jedva uspjesmo dohvatiti amac. 17Podigoe ga pa upotrijebie snast da potpau lau. Bojei se pak da se ne nasuu u Sirti, spustie prvenjau. Tako ih je nosilo. 18Budui da nas je oluja silovito udarala, sutradan se rijeie tovara, 19a trei dan svojim rukama izbacie brodsku opremu. 20Kako se pak vie dana nije pomaljalo ni sunce ni zvijezde, a oluja bjesnjela nemalena, bila je ve propala svaka nada da emo se spasiti. 21Ni jelo se ve dugo nije. Onda usta Pavao posred njih i ree: "Trebalo je, ljudi, posluati me, ne se otiskivati od Krete i izbjei ovu nepogodu i tetu. 22Sada vas pak opominjem: razvedrite se jer ni iva dua izmeu vas nee stradati, nego samo laa. 23Noas mi se ukaza aneo Boga iji sam i komu sluim 24te ree: 'Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo Bog ti daruje sve koji plove s tobom.' 25Zato razvedrite se, ljudi! Vjerujem Bogu: bit e kako mi je reeno. 26Ali treba da se nasuemo na neki otok." 27Bijae ve etrnaesta no to smo bili tamo-amo gonjani po Jadranu kad oko ponoi naslutie mornari da im se primie neka zemlja. 28Bacivi olovnicu, naoe dvadeset hvati dubine; malo poslije bacie je opet i naoe ih petnaest. 29Kako se bojahu da ne naletimo na grebene, bacie s krme etiri sidra iekujui da se razdani. 30Kad su mornari bili naumili utei iz lae i poeli sputati amac u more pod izlikom da s pramca kane spustiti sidra, 31ree Pavao satniku i vojnicima: "Ako ovi ne ostanu na lai, vi se spasiti ne moete!" 32Nato vojnici presjekoe uad amca i pustie da padne. 33Do pred svanue nutkao je Pavao sve da uzmu hrane: "etrnaesti je danas dan, ree, to bez jela ekate, nita ne okusivi. 34Stoga vas molim: zaloite neto jer to je za va spas. Ta nikome od vas ni vlas s glave nee propasti." 35Rekavi to, uze kruh, pred svima zahvali Bogu, razlomi i stade jesti. 36Svi se razvedre te i oni uzmu hrane. 37A svih nas je u lai bilo dvjesta sedamdeset i est dua. 38Jednom nasieni, stanu rastereivati lau bacajui ito u more. 39Kad osvanu, mornari ne prepoznae zemlje; razabrae neki zaljev ravne obale pa odlue, bude li mogue, u nj zavesti lau. 40Odrijee sidra i ostave ih u moru. Istodobno popuste i spone kormila, razapnu prvenjau prema vjetru pa udare k obali. 41Ali naletjee na pliak i nasukae brod: pramac, nasaen, osta nepomian, a krmu razdirae estina valova. 42Tada vojnici naumie poubijati sunje da ne bi koji isplivao i pobjegao, 43ali im satnik, hotei spasiti Pavla, omete naum: zapovjedi da oni koji znaju plivati najprvi poskau i izau na kraj, 44a ostali e, tko na daskama, tko na olupinama lae. Tako svi ivi i zdravi prispjee na kopno.