1Jednom spaeni, doznasmo da se otok zove Malta. 2Uroenici nam iskazivahu nesvakidanje ovjekoljublje. Zapalie krijes i okupie nas oko njega jer je poela kia i bilo zima. 3Pavao nakupi naramak granja i baci na krijes kadli zbog vruine izae zmija i pripije mu se za ruku. 4Kad su uroenici vidjeli gdje mu ivotinja visi o ruci, govorili su meu sobom: "Ovaj je ovjek zacijelo ubojica: umakao je moru i Pravda mu ne da ivjeti." 5Ali on otrese ivotinju u vatru i ne bi mu nita; 6a oni oekivahu da e otei i umah se sruiti mrtav. Poto su dugo ekali i vidjeli da mu se nita neobino nije dogodilo, promijenie miljenje te stadoe govoriti da je bog. 7U okolici onoga mjesta bilo je imanje prvaka otoka, imenom Publija. On nas je primio i tri dana uljudno gostio. 8A Publijeva je oca uhvatila ognjica i srdobolja pa je leao. Pavao ue k njemu, pomoli se, stavi na nj ruke i izlijei ga. 9Nakon toga su dolazili i drugi koji na otoku bijahu bolesni te ozdravljali. 10Oni nas mnogim poastima poastie i na odlasku nam priskrbie to je potrebno. 11Nakon tri mjeseca otplovismo aleksandrijskom laom koja je prezimila na otoku i imala za znak Dioskure. 12Doplovismo u Sirakuzu i ostadosmo ondje tri dana. 13Odande plovei uz obalu, stigosmo u Regij. Sutradan okrenu junjak te za dva dana stigosmo u Puteole. 14Ondje naosmo brau koja nas zamolie da ostanemo u njih sedam dana. Tako stigosmo u Rim. 15Kada su tamonja braa ula za nas, izioe nam u susret do Apijeva trga i Triju gostionica. Kad ih Pavao ugleda, zahvali Bogu i ohrabri se. 16A kad uosmo u Rim, Pavlu su dopustili stanovati zasebno, zajedno s vojnikom koji ga je uvao. 17Nakon tri dana sazva on idovske prvake. Kad se sabrae, ree im: "Ja, brao, ne uinih nita protiv naroda ni obiaja otakih, a ipak me okovana u Jeruzalemu predadoe u ruke Rimljana. 18Oni me nakon istrage htjedoe pustiti jer nije na meni bilo nita ime bih bio zasluio smrt. 19Kako se idovi tome oprijee, bio sam prisiljen prizvati se na cara; ne dakle stoga to bih imao bilo za to tuiti svoj narod. 20S toga dakle razloga zamolih vidjeti vas i obratiti vam se jer zbog nade Izraelove nosim ove verige." 21Oni mu odvrate: "Mi o tebi nismo primili nikakva pisma iz Judeje niti nam je tko od pristigle brae o tebi to zlo javio ili rekao. 22Nego htjeli bismo od tebe uti to misli jer o toj sljedbi znamo samo da joj se posvuda proturjei." 23Nato urekoe dan pa dooe mnogi k njemu u stan. Izlagao im je i svjedoio o kraljevstvu Bojemu te ih od jutra do veeri iz Mojsijeva Zakona i Proroka uvjeravao o Isusu. 24I jedne uvjerie njegove rijei, a drugi nisu vjerovali. 25Nesloni tako meu sobom, stadoe se razilaziti kadli im Pavao ree jo jednu rije: "Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku ree ocima vaim: 26Idi k tomu narodu i reci mu: Sluat ete, sluati - i neete razumjeti; gledat ete, gledati - i neete vidjeti! 27Jer usalilo se srce naroda ovoga: ui zaepie, oi zatvorie da oima ne vide, uima ne uju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izlijeim. 28Neka vam je dakle svima znano: poganima je poslano ovo spasenje Boje; oni e posluati!" 29# 30Pavao osta pune dvije godine u svom unajmljenom stanu gdje je primao sve koji su dolazili k njemu, 31propovijedao kraljevstvo Boje i nauavao o Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom, nesmetano.