1Dok su oni jo govorili narodu, priu im sveenici, hramski zapovjednik i saduceji, 2ozlovoljeni to ue narod i navjeuju - u Isusu - uskrsnue od mrtvih; 3pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer ve bijae veer. 4Ipak mnogi od onih koji su uli Rije, povjerovae te broj vjernika poraste nekako do pet tisua. 5Sutradan se sastadoe u Jeruzalemu glavari, starjeine i pismoznanci - 6i veliki sveenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda velikosveenikoga. 7Izvedoe apostole preda se pa ih stadoe ispitivati: "Kojom snagom ili po kojem imenu vi to uiniste?" 8Onda Petar pun Duha Svetoga ree: "Glavari narodni i starjeine! 9Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela uinjena bolesnu ovjeku? Po kome je ovaj spaen? 10Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazareanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! 11On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. 12I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se moemo spasiti." 13Kad vidjee neustraivost Petrovu i Ivanovu, a znajui da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u udu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali 14videi gdje s njima stoji izlijeeni ovjek, nisu mogli nita protusloviti. 15Stoga zapovjedie da izau iz vijenice pa stadoe raspravljati: 16"to emo s tim ljudima? Ta uinili su oit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne moemo ga nijekati; 17ali da se jo vie ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu ivom o tom Imenu vie ne govore." 18Pozvae ih i zapovjedie im da podnipoto ne zbore niti nauavaju u ime Isusovo. 19Ali im Petar i Ivan odgovorie: "Sudite je li pred Bogom pravo sluati radije vas nego Boga. 20Mi doista ne moemo ne govoriti to vidjesmo i usmo." 21Ali oni ne naavi kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga to se dogodilo. 22Jer ovjeku na kom se dogodi udo ozdravljenja bijae vie od etrdeset godina. 23Otputeni, odoe svojima i javie to im rekoe veliki sveenici i starjeine. 24Kad su oni to uli, jednoduno podigoe glas k Bogu i rekoe: "Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve to je u njima! 25Ti si na usta oca naega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zato se bune narodi, zato puci ludosti snuju? 26Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rote protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova. 27Rote se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rote se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim 28da uine to tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude. 29I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelou navjeivati rije tvoju! 30Prui ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i udesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa." 31I poto se pomolie, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napunie Duha Svetoga te stanu navjeivati rije Boju smjelo. 32U mnotva onih to prigrlie vjeru bijae jedno srce i jedna dua. I nijedan od njih nije svojim zvao nita od onoga to je imao, nego im sve bijae zajedniko. 33Apostoli pak velikom silom davahu svjedoanstvo o uskrsnuu Gospodina Isusa i svi uivahu veliku naklonost. 34Doista, nitko meu njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljita ili kue, prodavali bi ih i utrak donosili 35i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao. 36A Josip, od apostola prozvan Barnaba, to znai Sin utjehe, levit, rodom Cipranin, 37posjedovae jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred noge apostolima.