1Neki pak ovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom enom Safirom proda imanje 2pa u dogovoru sa enom odvoji neto od utrka, a samo jedan dio donese i postavi pred noge apostolima. 3Petar mu ree: "Ananija, zato ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrka imanja? 4Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jedno prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zato si se na takvo to odluio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!" 5Kako Ananija u te rijei, srui se i izdahnu. I silan strah spopade sve koji su to uli. 6Nato ustanu mladii, poviju ga, iznesu i pokopaju. 7Nakon otprilike tri sata ue njegova ena ne znajui to se dogodilo. 8Petar joj ree: "Reci mi, jeste li za toliko dali imanje?" Ona odgovori: "Da, za toliko." 9A Petar e joj: "to vam bi da se sloiste iskuati Duha Gospodnjega? Eto na vratima nogu onih koji ti pokopae mua! I tebe e iznijeti!" 10Ona se umah srui do njegovih nogu i izdahnu. Oni mladii uu, nau je mrtvu, iznesu je i pokopaju uz mua. 11I silan strah spopade cijelu Crkvu i sve koji su to uli. 12Po rukama se apostolskim dogaala mnoga znamenja i udesa u narodu. Svi su se jednoduno okupljali u Trijemu Salomonovu. 13Nitko se drugi nije usuivao pridruiti im se, ali ih je narod veliao. 14I sve se vie poveavalo mnotvo mueva i ena to vjerovahu Gospodinu 15tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na lealjkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih. 16A slijegalo bi se i mnotvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od neistih duhova, i svi bi ozdravljali. 17Onda se podie veliki sveenik i sve njegove pristae - sljedba saducejska. 18Puni zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu. 19Ali aneo Gospodnji nou otvori vrata tamnice, izvede ih i ree: 20"Poite i postojano u Hramu navjeujte narodu sve rijei ivota ovoga." 21Posluni, u praskozorje su uli u Hram te nauavali. Uto stie veliki sveenik i njegove pristae, sazovu Vijee i sve starjeinstvo sinova Izraelovih pa poalju u zatvor da ih dovedu. 22Kad straari stigoe onamo, ne naoe ih u tamnici pa se vrate i jave: 23"Zatvor smo nali sa svom pomnjom zatvoren i uvare na strai pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne naosmo." 24Kad su hramski zapovjednik i veliki sveenici uli te rijei, u nedoumici su se pitali to bi to moglo biti. 25Nato netko pristigne i dojavi im: "Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i ue narod." 26Tada zapovjednik sa straarima ode te ih dovede - ne na silu jer se bojahu da ih narod ne kamenuje. 27Dovedoe ih i privedoe pred Vijee. Veliki ih sveenik zapita: 28"Nismo li vam strogo zabranili uiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoete na nas navui krv toga ovjeka." 29Petar i apostoli odvrate: "Treba se vema pokoravati Bogu negoli ljudima! 30Bog otaca naih uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivi ga na drvo. 31Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Zaetnika i Spasitelja da obraenjem podari Izraela i oprotenjem grijeha. 32I mi smo svjedoci tih dogaaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima to mu se pokoravaju." 33Nato se oni razgnjevie i htjedoe ih ubiti. 34Ali ustade u Vijeu neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je potovao sav narod. On zapovjedi da ljude naas izvedu 35pa e vijenicima: "Izraelci, dobro promislite to ete s tim ljudima. 36Ta prije nekog vremena podie se Teuda tvrdei da je netko, i uza nj prista oko etiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristae razbjegoe i netragom ih nesta. 37Nakon toga se u dane popisa podie Juda Galilejac i odvue narod za sobom. I on propade i sve mu se pristae rasprie. 38I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast e; 39ako li je pak od Boga, neete ga moi unititi - da se i s Bogom u ratu ne naete." Posluaju ga 40pa dozovu apostole, iibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. 41Oni pak odu ispred Vijea radosni to bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. 42I svaki su dan u Hramu i po kuama neprestance uili i navjeivali Krista, Isusa.