1U one dane, kako se broj uenika mnoio, idovi grkog jezika stadoe mrmljati protiv domaih idova to se u svagdanjem sluenju zanemaruju njihove udovice. 2Dvanaestorica nato sazvae mnotvo uenika i rekoe: "Nije pravo da mi napustimo rije Boju da bismo sluili kod stolova. 3De pronaite, brao, izmeu sebe sedam mueva na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih emo postaviti nad ovom slubom, 4a mi emo se posvetiti molitvi i posluivanju Rijei." 5Prijedlog se svidje svemu mnotvu pa izabrae Stjepana, mua puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridolicu Nikolu. 6Njih postave pred apostole, a oni pomolivi se, poloe na njih ruke. 7I rije je Boja rasla, uvelike se mnoio broj uenika u Jeruzalemu i veliko je mnotvo sveenika prihvaalo vjeru. 8Stjepan je pun milosti i snage inio velika udesa i znamenja u narodu. 9Nato se digoe neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa poee raspravljati sa Stjepanom, 10ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio. 11Onda podmetnue neke ljude koji rekoe: "uli smo ga govoriti pogrdne rijei protiv Mojsija i Boga." 12Podjare i narod, starjeine i pismoznance pa priu, zgrabe ga i odvuku u Vijee. 13Ondje namjestie lane svjedoke koji rekoe: "Ovaj ovjek neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona. 14uli smo ga doista govoriti: 'Isus Nazareanin razvalit e ovo Mjesto i izmijeniti obiaje koje nam predade Mojsije'." 15A svi koji su sjedili u Vijeu uprijee pogled u Stjepana te opazie - lice mu kao u anela.