1Veliki sveenik upita: "Je li to tako?" 2Stjepan odgovori: "Brao i oci, ujte! Bog slave ukaza se ocu naemu Abrahamu dok bijae u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu, 3i ree mu: Izii iz zemlje svoje, iz zaviaja svoga, hajde u zemlju koju u ti pokazati. 4On nato izie iz zemlje kaldejske i nastani se u Haranu. Odande ga nakon smrti oca njegova Bog preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite. 5U njoj mu ne dade ni stope batine, nego obea dati je u posjed njemu i potomstvu njegovu nakon njega, premda jo nije imao djeteta. 6Bog isto tako ree da e potomci njegovi biti pridolice u zemlji tuoj, da e ih porobljavati i tlaiti etiri stotine godina. 7Ali narod kojemu budu robovali ja u suditi, ree Bog. A nakon toga izii e i iskazati mi tovanje na ovome mjestu. 8Dade mu i Savez obrezanja. Tako rodi Izaka i obreza ga osmi dan, Izak Jakova, Jakov dvanaest rodozaetnika." 9"Rodozaetnici pak, iz zavisti, Josipa predadoe u Egipat. Ali Bog bijae s njim 10te ga izbavljae iz svih nevolja, podari ga naklonou i mudrou pred faraonom, kraljem egipatskim koji ga postavi za upravitelja nad Egiptom i nad cijelim dvorom svojim. 11Onda u cijeloj zemlji egipatskoj i kanaanskoj nasta glad i nevolja velika: oci nai ne mogahu nai hrane. 12Kad Jakov dou da u Egiptu ima ita, posla onamo najprije oce nae. 13Drugi se put Josip oitova brai svojoj pa faraon dozna za podrijetlo Josipovo. 14Josip tada posla po Jakova, oca svoga, i svu rodbinu, sedamdeset i pet dua. 15Jakov tako sie u Egipat. I umrije on i oci nai. 16Preneseni su u Sihem i poloeni u grob koji je Abraham za srebro kupio od sinova Hamorovih u Sihemu." 17"Kako se bliilo vrijeme obeanja koje Bog obree Abrahamu, rastao je u Egiptu narod i mnoio se 18dok ondje ne zavlada drugi kralj koji nije poznavao Josipa. 19Lukav prema rodu naemu, tlaio je on oce nae da bi djecu svoju izlagali da ne ostanu na ivotu. 20U taj se as rodi Mojsije. Bijae boanski lijep. Tri je mjeseca hranjen u kui oinskoj, 21a onda, kad je bio izloen, prigrli ga ki faraonova i othrani sebi za sina. 22Tako Mojsije, odgojen u svoj mudrosti egipatskoj, bijae silan na rijeima i djelima." 23"Kad mu bijae etrdeset godina, ponuka ga srce da pohodi brau svoju, sinove Izraelove. 24I kad vidje kako je jednomu nanesena nepravda, suprotstavi se i osveti zlostavljenoga ubivi Egipanina. 25Mislio je da e braa njegova shvatiti kako e im Bog po njegovoj ruci pruiti spasenje, ali oni ne shvatie. 26Sutradan se pojavi pred onima koji su se tukli te ih stade nagovarati da se izmire: 'Ljudi, braa ste! Zato zlostavljate jedan drugoga?' 27Ali ga onaj to je zlostavljao svoga blinjega odbi rijeima: Tko te postavi glavarom i sucem nad nama? 28Kani li ubiti i mene kao to si juer ubio onog Egipanina? 29Na te rijei pobjee Mojsije i skloni se u zemlju midjansku, gdje mu se rodie dva sina." 30"Nakon etrdeset godina ukaza mu se Aneo u pustinji brda Sinaja u rasplamtjeloj vatri jednoga grma. 31Opazivi to, zadivi se Mojsije vienju. Dok je prilazio da bolje promotri, eto glasa Gospodnjega: 32Ja sam Bog Otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Sav preplaen, Mojsije se ne usudi pogledati. 33A Gospodin e mu: Izuj obuu s nogu! Jer mjesto na kojem stoji, sveto je tlo. 34Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i uzdisaj mu uo pa sioh izbaviti ga. I sad hajde! aljem te u Egipat!" 35"Toga Mojsija - kojega su se odrekli rekavi: Tko te postavi glavarom i sucem? - toga im Bog kao glavara i otkupitelja posla po Anelu koji mu se ukaza u grmu. 36On ih izvede uinivi udesa i znamenja u zemlji egipatskoj, u Crvenome moru i u pustinji kroz etrdeset godina. 37To je onaj Mojsije koji ree sinovima Izraelovim: Proroka poput mene od vae brae podii e vam Bog. 38To je onaj koji za skupa u pustinji bijae izmeu Anela to mu govorae na brdu Sinaju i otaca naih; onaj koji je primio rijei ivotne da ih nama preda. 39Njemu se ne htjedoe pokoriti oci nai, nego ga odbie i u srcima se svojima vratie u Egipat 40rekavi Aronu: 'Napravi nam bogove koji e ii pred nama! Ta ne znamo to se dogodi s tim Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske.' 41Tele nainie u dane one, prinesoe rtvu tom kumiru i veseljahu se djelima ruku svojih. 42Bog se pak odvrati i prepusti ih da aste vojsku nebesku, kao to pie u Knjizi prorokoj: Prinosiste li mi rtve i prinose etrdeset godina u pustinji, dome Izraelov? 43Poprimiste ator Molohov i zvijezdu boga Refana - likove koje napraviste da biste im se klanjali. Odvest u vas stoga u progonstvo onkraj Babilona!" 44"Oci nai imahu u pustinji ator svjedoanstva kako odredi Onaj koji ree Mojsiju da se on naini po praliku koji je vidio. 45Taj su ator preuzeli oci nai i pod Jouom ga unijeli u posjed s kojega Bog pred licem njihovim rastjera narode. Tako bijae sve do dana Davida, 46koji je naao milost pred Bogom te molio da nae boravite Bogu Jakovljevu. 47Istom Salomon izgradi mu Dom. 48Ali Svevinji u rukotvorinama ne prebiva, kao to veli prorok: 49Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnoje nogama. Kakav dom da mi sagradite, govori Gospodin, i gdje da bude mjesto mog poinka? 50Nije li ruka moja nainila sve to? 51Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i uiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vai tako i vi! 52Kojega od proroka nisu progonili oci vai? I pobie one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika iji ste vi sada izdajice i ubojice, 53vi koji po aneoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste drali." 54Kad su to uli, uskipjee u srcima i poee kripati zubima na njega. 55Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Boju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu 56pa ree: "Evo vidim nebesa otvorena i Sina ovjejega gdje stoji zdesna Bogu." 57Viui iza glasa, oni zatisnue ui i navalie jednoduno na njega. 58Izbacie ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odloie haljine do nogu mladia koji se zvao Savao. 59I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi duh moj!" 60Onda se baci na koljena i povika iza glasa: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" Kada to ree, usnu.