1Savao je pristao da se Stjepan smakne. U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola rasprie po krajevima judejskim i samarijskim. 2Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i odrali veliko alovanje za njim. 3Savao je pak pustoio Crkvu: ulazio je u kue, odvlaio mueve i ene i predavao ih u tamnicu. 4Oni dakle to su se rasprili obilazili su navjeujui Rije. 5Filip tako sie u grad samarijski i stade im propovijedati Krista. 6Mnotvo je jednoduno prihvaalo to je Filip govorio sluajui ga i gledajui znamenja koja je inio. 7Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili neisti duhovi viui iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. 8Nasta tako velika radost u onome gradu. 9ovjek se neki, imenom imun, u gradu ve due bavio arobnjatvom i oparavao narod tvrdei da je neki veliki. 10Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: "Ovaj je Snaga Boja, zvana Velika." 11A priklanjahu mu se jer ih je due vremena oparavao svojim vradbinama. 12Ali kad povjerovae Filipu koji navjeivae evanelje o kraljevstvu Bojemu i o imenu Isusa Krista, krtavahu se - muevi i ene. 13Povjerova i imun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajui znamenja i udesa koja su se dogaala. 14Kad su apostoli u Jeruzalemu uli da je Samarija prigrlila rije Boju, poslae k njima Petra i Ivana. 15Oni sioe i pomolie se za njih da bi primili Duha Svetoga. 16Jer jo ni na koga od njih ne bijae siao; bijahu samo krteni u ime Gospodina Isusa. 17Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga. 18Kad imun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca 19govorei: "Dajte i meni tu mo da svatko na koga poloim ruke primi Duha Svetoga." 20Petar mu odvrati: "Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Boji novcima stei! 21Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom! 22Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga. 23Ta gledam te: uju si gorak i nepravdom okovan." 24imun odgovori: "Molite i vi za me Gospodina da me ne snae nita od toga to rekoste!" 25Oni pak poto posvjedoie i dorekoe rije Gospodnju, vratie se u Jeruzalem navjeujui evanelje mnogim selima samarijskim. 26Aneo se Gospodnji obrati Filipu: "Ustani i poi na jug putom to iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust." 27On usta i poe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijae nad svom njezinom riznicom. 28Vraao se iz Jeruzalema, kamo je bio poao pokloniti se; sjeae na svojim kolima i itae proroka Izaiju. 29Duh ree Filipu: "Poi i pridrui se tim kolima!" 30Filip pritra i u gdje onaj ita Izaiju proroka pa e mu: "Razumije li to ita?" 31On odvrati: "Kako bih mogao ako me tko ne uputi?" Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj. 32A itao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoe ga, ko janje nijemo pred onim to ga strie on ne otvara svojih usta. 33U ponienju sud mu je uskraen. Narataj njegov tko da opie? Da, uklonjen je sa zemlje ivot njegov. 34Dvoranin se obrati Filipu pa e mu: "Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom? 35Filip prozbori te mu, poavi od toga Pisma, navijesti evanelje: Isusa. 36Putujui tako, stigoe do neke vode pa e dvoranin: "Evo vode! to prijei da se krstim?" 37# 38Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, sioe u vodu te ga Filip krsti. 39A kad izioe iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin vie ne vidje. On radosno nastavi svojim putom, 40a Filip se nae u Azotu. I kako je prolazio, navjeivae evanelje svim gradovima dok ne stie u Cezareju.