1Malo zatim kraljev skrbnik i roak Lizija, koji je bio na elu dravnih poslova, vrlo teko podnosei posljednje dogaaje, 2skupi kojih osamdeset tisua pjeaka i svekoliko svoje konjanitvo te krenu na idove, u nakani da Grad uini grkim naseljem 3i da Hram, poput svetita poganskih naroda, podloi porezu i svake godine prodaje sveeniku ast. 4Nije nimalo mislio na Boju mo: zanijelo ga mnotvo njegovih pjeaka i tisue konjanika te osamdeset njegovih slonova. 5Upade u Judeju i priblii se Betsuru, utvrenu mjestu, udaljenu kojih pet stadija od Jeruzalema, te ga ljuto pritisnu. 6Kad Makabej i njegovi doznae da Lizija opsjeda tvrave, poee plakati i liti suze, molei Gospodina da Izraelu poalje dobroga anela da ga spasi. 7Nato Makabej prvi pograbi oruje i potae druge da se zajedno s njim izloe pogibli i pomognu svojoj brai. Puni ara, srnue zajedno. 8Dok su se jo nalazili blizu Jeruzalema, ukaza im se na elu konjanik u bijelim haljinama koji je vitlao zlatnim orujem. 9Tada se svi zajedno zahvalie milosrdnom Bogu i toliko se ohrabrie da su bili spremni probosti ne samo ljude nego i najdivljije zvijeri i probiti eljezne zidove. 10Kretali su naprijed u bojnom redu sa suborcem koji im je milou Gospodnjom stigao s neba. 11Zagnae se na neprijatelje kao lavovi, oborie jedanaest tisua pjeaka i tisuu i est stotina konjanika, a ostale natjerae u bijeg. 12Veina se spasila, ali ranjeni i razoruani. Sam se Lizija spasio sramotnim bijegom. 13Lizija nije bio nerazuman; razmiljao je o porazu koji je pretrpio i uvidio je da su Hebreji nepobjedivi jer im je suborac svesilni Bog. 14Zato im porui da pod svim pravednim uvjetima pristanu na mir, a on e kralja sklonuti da im postane prijatelj. 15Makabej pristade na sve to je Lizija predlagao, jer mu bijae stalo do opeg dobra. A sam kralj odobri sve to je Makabej preko Lizije za idove pismeno zatraio. 16Pismo to ga je Lizija pisao idovima glasilo je ovako: "Lizija pozdravlja idovski narod! 17Vai poslanici Ivan i Apsalom predali su mi nie prepisanu ispravu, preporuujui njezin sadraj. 18Ja sam nato izvijestio kralja o onom s ime ga je trebalo upoznati, i on je odobrio sve to je bilo prihvatljivo. 19Ako se, dakle, budete i dalje blagonaklono odnosili prema dravnim probicima, ja u ubudue nastojati da poradim za vae dobro. 20Ujedno sam vaim i svojim izaslanicima naloio da s vama rasprave o pojedinostima. 21Da ste zdravo! Godine sto etrdeset i osme, dvadeset i etvrtoga Dioskora." 22Kraljevo je pismo glasilo ovako: "Kralj Antioh pozdravlja brata Liziju. 23Na se otac preselio k bogovima, a mi elimo da nam se u kraljevstvu svatko nesmetano bavi svojim poslovima. 24uli smo da idovi ne prihvaaju helenskih obiaja moga oca, nego vole svoj poseban nain ivota i trae da im se dopusti da se ravnaju po posebnim zakonima. 25elei, dakle, da i taj narod bude nesmetan, odluujemo da im se vrati Hram, tako da mogu slobodno ivjeti po obiajima svojih predaka. 26Zato e biti dobro da im poalje poslanike koji e s njima sklopiti ugovor, pa da se, znajui za nau odluku, raspoloeni i radosni late svojih poslova." 27Kraljevo pismo idovskom narodu glasilo je ovako: "Kralj Antioh pozdravlja idovsko starjeinstvo i ostale idove. 28Nadamo se da ste dobro, kako vam i elimo. I mi smo zdravi. 29Menelaj nam je saopio da se elite vratiti svojim domovima. 30Svima onima koji se kuama vrate do tridesetog Ksantika bit e zajamena nekanjivost. 31idovi e se sluiti svojom posebnom hranom i zakonima kao i prije. Neka se nikome od njih vie nikako ne dosauje zbog pogreaka uinjenih iz neznanja. 32Ujedno vam aljem Menelaja da vas umiri. 33Da ste zdravo! Godine sto etrdeset i osme, petnaestog Ksantika." 34A i Rimljani su idovima poslali pismo, koje glasi ovako: "Kvint Memije, Tit Manilije i Manije Sergije, rimski poslanici, pozdravljaju idovski narod. 35Mi pristajemo na ono to vam je dopustio kraljev roak Lizija. 36O onome pak to je on smatrao da treba predloiti kralju na potvrdu - odmah dobro razmislite i poaljite nam smjesta nekoga da bismo to mogli izloiti onako kako odgovara, jer putujemo u Antiohiju. 37Zato se pourite i poaljite ljude da i mi doznamo vae miljenje. 38Da ste zdravo! Godine sto etrdeset i osme, petnaestog dana mjeseca Dioskora."