1Godine sto etrdeset i devete douli su Judini ljudi da Antioh Eupator dolazi s mnotvom vojske na Judeju 2i da je s njime njegov skrbnik Lizija, upravitelj dravnih poslova; i da svaki ima grku vojsku od stotinu i deset tisua pjeaka, pet tisua i tri stotine konjanika, dvadeset i dva slona i tri stotine bojnih kola, opremljenih srpovima. 3Njima se pridruio i Menelaj, vrlo prepredeno potiui Antioha, ne zato to bi svojoj domovini elio sreu, nego u nadi da e se odrati na vlasti. 4Ali Kralj kraljeva raspiri Antiohov gnjev na zlikovca, jer je Lizija kralju obrazloio da je Menelaj krivac svemu zlu. Zato Antioh zapovjedi da ga odvedu u Bereju i ondje pogube prema mjesnom obiaju. 5U tom se mjestu nalazi kula visoka pedeset lakata, puna pepela, a na njoj je naprava koja se okree naokolo i odasvud sunovrauje u pepeo. 6Tu se mora popeti krivac svetogrdne pljake ili kakvih drugih velikih zloina da ga odande strmoglave u smrt. 7Takva je smrtna kazna zadesila tog nevjernika Menelaja a da ga nisu ni pokopali. 8I to s pravom; sagrijeio je mnogo protiv rtvenika, kojega je i oganj i pepeo svet, i zato ga je stigla smrt u pepelu. 9U to se primicao kralj, premeui u glavi najokrutnije nakane kako bi idovima napakostio jo gore nego njegov otac. 10Kad je Juda za to saznao, odredio je da narod danju i nou zazivlje Gospodina, da i sad kao neko pritekne u pomo onima kojima prijeti pogibao da ih lie Zakona, domovine i svetog Hrama 11te da ne dopusti da puk koji je malo odahnuo opet padne pod vlast bogohulnih naroda. 12Kad su svi zajedno izvrili taj nalog, zaklinjui milosrdnog Gospodina suzama i postovima, prostrti niice tri dana zaredom, Juda ih ohrabri i pozva da se spreme. 13Potom je sa starjeinama odluio da ne ekaju, nego da iziu i s Bojom pomoi rijee stvar prije nego kraljeva vojska upadne u Judeju i zauzme grad. 14Prepustivi, dakle, pothvat Stvoritelju svijeta, potaknu svoje drugove da se za zakone, Hram, Grad, domovinu i ustanove junaki bore na ivot i smrt, pa se utabori kod Modina. 15Davi tada svojima bojni zov: "Boja je pobjeda!", nou s najboljim poizbor momcima napade kraljev ator; pobi u taboru oko dvije tisue ljudi, a njegovi ljudi probodoe najveega slona i njegova upravljaa u kuici. 16Ispunie sav tabor stravom i meteom pa se pobjedonosno povukoe. 17Kad je poela svitati zora, sve je bilo gotovo, jer je Gospod pomogao i titio Judu. 18Kad je kralj iskusio idovsku hrabrost, pokua varkama napadati njihove poloaje. 19Priblii se snanoj idovskoj tvravi Betsur, ali je bio odbijen, svladan, pobijeen. 20Juda je opsjednutima slao to im je bilo potrebno. 21Ali je neki Rodok iz idovske vojske neprijateljima odao tajne. Pronali su ga, uhvatili i smaknuli. 22Kralj je i drugi put poveo pregovore s onima u Betsuru, ponudio im mir, prihvatio uvjete pa se povukao; a zatim napade Judu i njegove ljude, ali bi poraen. 23Kad je doznao da je Filip, koga je postavio za dravnog upravitelja u Antiohiji, podigao bunu, usplahirio se pa stade opet pregovarati sa idovima; prihvati njihove uvjete i zakletvom se na njih obveza. Poslije izmirenja prinese rtvu, poasti Hram i nadari Sveto mjesto. 24Dobro je primio Makabeja i postavio ga za namjesnika od Ptolemaide do zemlje Gerenijaca. 25Ode u Ptolemaidu, ali se njezini graani nisu slagali s ugovorom; negodovali su zbog nekih stavaka i traili da se ponite. 26Tada se na besjedite pope Lizija. Branio je nagodbu kako je najbolje znao; uvjeri stanovnike, umiri ih i pridobi, a onda se vrati u Antiohiju. Tako se zavrio kraljev vojni pohod i uzmak.