1Poslije tri godine saznali su Juda i njegovi ljudi da je Seleukov sin Demetrije s jakom vojskom i brodovljem doplovio u luku Tripolis, 2zavladao zemljom i pogubio Antioha i njegova skrbnika Liziju. 3Neki Alkim, koji je prije bio veliki sveenik a poslije se u vrijeme pobune svojevoljno okaljao, videi da se nikako ne moe odrati i da mu je posve onemoguen pristup k svetom rtveniku, 4poe godine sto pedeset i prve kralju Demetriju i donese mu zlatnu krunu i palmu, i k tome maslinove granice koje se obiavaju prikazivati u Hramu. Inae tog dana nije uinio nita vie. 5Ali kad ga je potom Demetrije pozvao u vijee i upitao kakvo je raspoloenje i koje su nakane idova, on iskoristi tu priliku za svoje lude namjere i odgovori: 6"idovi koji se zovu Hasideji, a kojima je na elu Juda Makabej, vode neprestano ratove i diu bune te ne daju da se kraljevstvo nauije blagostanja. 7Zato sam ja, lien pradjedovske asti, to jest velikog sveenitva, doao ovamo, 8jer su mi na srcu u prvom redu kraljevska prava, a u drugom nai sugraani, jer zbog nepromiljenosti spomenutih ljudi sav na narod trpi nemalu tetu. 9Kad sve to potanko sazna, o kralju, po svojoj blagoj ovjekoljubivosti koju goji prema svima, udostoj se pobrinuti za dobro nae zemlje i naega naroda, kojemu prijeti pogibao sa svih strana. 10Jer dok Juda ivi, ne moe drava uivati mira." 11im je to izgovorio, ostali kraljevi prijatelji, neprijateljski raspoloeni prema Judi, jo vema uzee podjarivati Demetrija. 12On odmah dozva Nikanora, koji je zapovijedao odredom slonova, te ga imenova upraviteljem Judeje i posla ga 13s nalogom da Judu pogubi a njegove ljude rastjera te da Alkima postavi za velikog sveenika velianstvenog Svetita. 14Oni pogani koji bijahu pred Judom iz Judeje pobjegli pridruie se hrpimice Nikanoru, jer su mislili da e se nezgode i nesree idova okrenuti u njihovu korist. 15Kad su idovi uli za Nikanorov dolazak i za navalu pogana, posuli su se prainom i stali se moliti Onome koji je dovijeka uspostavio svoj narod i koji se uvijek vidljivim znakovima zauzima za svoju Batinu. 16Na nalog svog zapovjednika odmah krenue odande i sukobie se s njima kod mjesta Desaua. 17Judin brat imun uhvati se s Nikanorom, ali, iznenaen neoekivanim dolaskom protivnikih eta, pretrpje malen neuspjeh. 18Ipak se Nikanor bojao da odlui krvlju, jer je uo o junatvu Jude i njegovih, o njihovoj neustraivosti u bojevima za domovinu. 19Zato je poslao Posidonija, Teodota i Natatiju da idovima predloe i prihvate mirovne ponude. 20Ispitavi dublje te prijedloge, zapovjednik ih priopi svojim vojnicima; pokazalo se da su jednoduni i da pristaju na nagodbu. 21Uglavili su dan kada e se zapovjednici sastati na istom mjestu. Tada su sa svake strane dola po jedna bojna kola te su postavili poasne stolice. 22Juda je na prikladnim mjestima razmjestio naoruane ljude spremne ako bi neprijatelji iznenada to vjerolomno pokuali. Lijepo su se sporazumjeli. 23Nikanor se zadrao u Jeruzalemu, ne inei nita nepravedno. tovie, otpustio je ljude koji se bijahu okupili oko njega. 24Judu je neprestano imao uza se, jer je u srcu osjeao sklonost prema tom ovjeku. 25Nagovorio ga da se oeni i da ima djecu. Juda se oenio, ivio u blagostanju i nauivao se ivota. 26Kad je Alkim vidio njihovu meusobnu sklonost i shvatio da su sklopili ugovor, otiao je Demetriju i rekao mu da Nikanor ima izdajnike namjere, jer je Judu, protivnika njegova kraljevstva, imenovao nasljednikom. 27Nato se kralj razgnjevi: razjaren klevetama tog nitkova, napisa Nikanoru pismo i porui mu da zbog nagodbe veoma negoduje; i zapovjedi mu da mu odmah u Antiohiju poalje Makabeja okovana. 28Kad je to stiglo Nikanoru, zbunio se, jer mu bijae teko da pogazi nagodbu s ovjekom koji nije nita kriv. 29Ali kako nije bilo mogue usprotiviti se kralju, vrebao je prigodu da taj nalog izvri lukavtinom. 30Makabej je ipak zamijetio da se Nikanor hladnije vlada prema njemu i da ga susree grublje nego to je obiavao te nasluti da ta hladnoa nije dobar znak. Zato skupi oko sebe mnogo svojih pristalica i stade izbjegavati Nikanora. 31A ovaj, videi kako ga je ovjek vjeto nadmudrio, poe u uzvieni i sveti Hram upravo kad su sveenici prinosili obredne rtve i zapovjedi da mu predaju tog ovjeka. 32Kako su mu oni pod zakletvom izjavljivali da ne znaju gdje je ovjek koga trai, 33on podie desnicu prema Hramu i zakle se ovako: "Ako mi ne predate Judu svezana lancima, sravnit u to Boje svetite sa zemljom, raskopat u rtvenik te u na istome mjestu podii divan hram Dionizu." 34Rekavi to, ode. Tada sveenici podigoe ruke prema nebu i zazvae Onoga koji je uvijek branio na narod: 35"O ti Gospodaru komu nita ne treba, tebi se svidjelo da se Hram u kojem prebiva nalazi meu nama. 36Zato sad, sveti Gospodaru svake svetosti, sauvaj dovijeka neoskvrnjen ovaj Dom koji je nedavno oien." 37Uto Nikanoru optuie Razisa, jednog od jeruzalemskih starjeina, ovjeka koji je ljubio svoje sugraane i bio na vrlo dobru glasu, pa su ga zbog njegove dobrote nazivali ocem idova. 38On je ve u prvim vremenima pobune bio okrivljen zbog idovstva te se tijelom i duom najpostojanije izloio za idovstvo. 39Stoga je Nikanor, da pokae svoju otvorenu nesklonost prema idovima, poslao preko pet stotina vojnika da ga uhvate, 40jer nije sumnjao da e nestanak tog ovjeka za idove znaiti teak udarac. 41Kad je, dakle, rulja ve gotovo osvojila kulu i juriala na ulazna vrata, kad je ve bio izdan nalog da se podmetne vatra i vrata zapale, Razis se, opkoljen odasvud, baci na vlastiti ma. 42Radije je htio asno poginuti nego dopasti u bezbonike ruke da podnosi uvrede nedostojne njegove plemenitosti. 43Ali kako se u bojnoj urbi nije smrtno pogodio, a rulja na vrata prodirala unutra, odvano otra na zid te se junaki strmoglavi na rulju. 44Kako su se svi odmah razmakli, pade usred praznine. 45Jo diui, ponesen gnjevom, ustade sav obliven krvlju i unato tekim ranama potra kroz rulju te stade na strmu peinu. 46Ve posve bez krvi, istre sebi utrobu uhvativi je objema rukama te je baci na rulju, molei Gospodara ivota i duha da mu je jednom opet vrati. Tako je preminuo.