1U spisima se nalazi kako je prorok Jeremija prisilno iseljenima zapovjedio da uzmu vatre, kako je ve spomenuto, 2i kako je tim prisilno iseljenima prorok preporuio, kad im je davao Zakon, da ne zaborave zapovijedi Gospodnjih i ne zastrane vjerom kad budu gledali ukraene zlatne i srebrne likove. 3Takvim i slinim rijeima opominjae ih da ne odvrgnu Zakon od srca. 4U tom je spisu pisalo kako je prorok po Bojem nadahnuu sa sobom ponio ator i Koveg saveza, pa se uspeo na goru na koju se bio popeo Mojsije i odakle je motrio Boju batinu. 5Stigavi onamo, Jeremija nae stan u peini, unese u nj ator i Koveg i kadioni rtvenik, a ulaz zagradi. 6Neki od njegovih pratilaca doli su zatim da oznae put, ali ga nisu mogli nai. 7Kad je to saznao Jeremija, prekorio ih je ovako: "Ovo mjesto bit e nepoznato sve dok Bog ponovo ne sabere svoj narod i ne smiluje mu se. 8Tada e Gospodin ponovo pokazati sve ove predmete i vidjet e se Gospodinova slava i Oblak, kao to se pojavio za Mojsija i kad je Salomon molio da hram bude velianstveno posveen." 9Tu se takoer pripovijedalo kako je Salomon, nadaren mudrou, prinio rtvu posvete i zavretka Hrama. 10Isto onako kako je Mojsije molio Gospodina i s neba sie oganj i saga rtvu, tako je i Salomon molio te je oganj siao i sagorio rtve. 11Mojsije bijae rekao: "Zato to se nije pojela, okajnica je spaljena." 12Tako je i Salomon svetkovao osam dana. 13O tome se pripovijeda i u spisima i uspomenama Nehemijinim, i jo kako je on, sastavljajui knjinicu, sakupio knjige o kraljevima, o prorocima i o Davidu, a tako i darovnice kraljeva. 14Isto je tako Juda sabrao sve knjige, razasute zbog rata koji se vodio protiv nas, i sad su u naim rukama. 15Ako vam, dakle, trebaju, poaljite nam glasnike da vam ih donesu. 16Piemo vam zato to namjeravamo svetkovati oienje Hrama. Bilo bi, dakle, lijepo da i vi te dane svetkujete. 17Bog je spasio sav svoj narod i svima dao batinu, kraljevstvo, sveenitvo i Svetite - pa e nam se Bog, kako se nadamo 18jer je Zakonom obeao, uskoro smilovati i sabrati nas iz krajeva pod nebom na Sveto mjesto. On nas je izbavio iz velikih zala i oistio mjesto. 19Povijest Jude Makabeja i njegove brae, oienje velikog Hrama, obnovu rtvenika; 20zatim bojeve protiv Antioha Epifana i njegova sina Eupatora; 21nadalje, nebeska ukazanja u prilog junaka koji su se velikoduno borili za idovstvo, tako da su, premda malobrojni, oplijenili svu zemlju i barbarske horde natjerali u bijeg; 22zatim kako su ponovo osvojili Svetite, slavno u svem svijetu, oslobodili Grad, uspostavili zakone kojima je prijetilo ukinue, jer im se Gospod smilovao sa svom svojom blagou; 23sve je to Jason Cirenac ocrtao u pet knjiga, a mi emo pokuati da zbijemo u jedno djelo. 24S obzirom na obilje brojeva i na tekou na koju, zbog opsenosti grae, nailaze oni koji se uputaju u povijesna izlaganja, 25nastojali smo pruiti duhovnu okrepu onima koji ele itati, lako tivo onima koji bi te injenice htjeli upamtiti, a svima bez razlike korist. 26Nama koji smo se latili munog posla skraivanja ono nije laka zadaa nego rad koji stoji znoja i bdjenja. 27Ali kao to nije lako onome koji prireuje gozbu i nastoji zadovoljiti druge, i mi emo, da zasluimo zahvalnost mnogih, radosno podnijeti ovaj muni posao. 28Preputajui povjesniaru brigu da podrobno opisuje svaki dogaaj, mi emo se truditi da dademo pojednostavnjen prikaz. 29Kao to se graditelj nove kue mora pobrinuti za itavu zgradu, a onaj koji je ukrauje i oslikava votanim bojama treba da misli to dolazi u obzir za ukraivanje, tako treba da bude u naem poslu. 30Udubiti se u stvar, istraivati izvore i zalaziti u pojedinosti - to je dunost pisca povijesti. 31A onomu koji saima treba dopustiti da bude kratak u izlaganju, klonei se iscrpne povijesti. 32Ponimo, dakle, izlaganje, kad smo se toliko zadrali na predgovoru; bilo bi glupo razvlaiti predgovor povijesti, a zbijati samu povijest.