1Spomenuti imun, izdajnik blaga i domovine, okleveta Oniju da je rovario protiv Heliodora i upriliio onu nesreu. 2Dobroinitelja grada, zatitnika svojih sunarodnjaka, revnitelja za zakone on se usudio nazvati dravnim neprijateljem. 3Mrnja se toliko raspirila da je neki imunov pristaa poinio umorstva. 4Onija je bio svjestan da je takvo suparnitvo muno i da Menestejev sin Apolonije, upravitelj Celesirije i Fenicije, potie imuna na zlou; 5zato se uputi kralju, ne da svoje sugraane tui, nego radi ope i pojedinane koristi sveg naroda. 6Zapravo je dobro vidio da je bez kraljeva posredovanja ve nemogue odravati javni mir i da se imun nee okaniti svoje ludosti.

7Kad je Seleuk preminuo a kraljevstvo preuzeo Antioh nazvan Epifan, Onijin brat Jason gledae da se doepa velikog sveenitva. 8Sastavi se s kraljem, obea mu tri stotine i ezdeset talenata srebra i jo osamdeset talenata na ime drugog dohotka. 9Osim toga, obeao je da e platiti jo stotinu i pedeset talenata ako mu se dopusti da na svoju ruku podigne gimnazij i efebij i da Jeruzalemcima podijeli antiohijsko graanstvo. 10Kad je kralj pristao, Jason, im se doepao vlasti, prevede svoje sunarodnjake grkome nainu ivota. 11Ukide slobotine koje je kralj iz ovjekoljublja bio podijelio idovima posredstvom Ivana, oca Eupolemova - to je onaj Eupolem koji e kasnije poi u poslanstvu da s Rimljanima sklopi prijateljstvo i savez. Ukratko, ruio je zakonite graanske ustanove i uvodio nove protuzakonite obiaje. 12Namjerno je dao ispod tvrave sagraditi borilite, a sam je najbolje efebe vodio pod petazom. 13Zbog pokvarenosti bezbonog Jasona, koji nije bio nikakav sveenik, helenizam je tako ojaao a strana moda uzela toliko maha 14da sveenici vie u slubi oko rtvenika nisu pokazivali nikakve revnosti, nego su se, prezirui Hram i zanemarujui rtve, na poziv zveke urili na Zakonom nedoputene priredbe u kazalitu. 15Ne drei nita do asti svoje zemlje, vrlo su visoko cijenili helenske poasti. 16Zato ih je upravo snala teka nevolja: postadoe im neprijatelji i krvnici ba oni koje su ivo nastojali nasljedovati u nainu ivota i u svemu im biti slini. 17Boji se zakoni ne kre nekanjivo, a to e pokazati idue razdoblje. 18Kad su se u Tiru, u kraljevoj nazonosti, odravala petogodinja natjecanja, 19poslao je zloinaki Jason kao gledaoce one Jeruzalemce koji su imali antiohijsko graanstvo; sa sobom su nosili trista srebrnih drahma za rtvu Heraklu. No ak i oni koji su ih nosili smatrali su da ih nije zgodno upotrijebiti za rtvu nego za neto drugo. 20Tako je, dakle, novac koji je poiljalac odredio za rtvu Heraklu, odlukom onih koji su ga nosili, potroen za gradnju brodova sa tri reda vesala.

21Menestejev sin Apolonije bi poslan u Egipat da pribiva ustolienju kralja Filometora. Antioh je doznao da kralj ne odobrava njegovih pothvata, pa se stao brinuti za svoju sigurnost. Zato je doao u Jopu, odakle se zaputio u Jeruzalem. 22Velianstveno su ga primili Jason i grad i uveli ga uza zublje i klicanje. Poslije isto tako ue s vojskom u Feniciju. 23Poslije tri godine Jason posla Menelaja, brata spomenutog imuna, da kralju odnese novaca i da ga podsjeti na rjeenje nekih hitnih poslova. 24A Menelaj pristupi kralju s preporukama i, dajui dojam ugledna ovjeka, isposlova sebi velikosveeniku ast, nudei tri stotine srebrnih talenata vie nego Jason. 25Primivi, dakle, kraljevske naloge, vrati se a da na njemu nije bilo niega to bi bilo dostojno velikosveenitva: donio je sa sobom samo jarost nasilnika i bijes divlje zvijeri. 26I tako je Jasona, koji je potkopao vlastitog brata, potkopao drugi, pa je morao pobjei u Amanitidu. 27Menelaj se, dodue, vrsto drao vlasti, ali kralju nije nikako plaao obeanih svota, 28iako je to od njega zahtijevao Sostrat, zapovjednik tvrave, koji je bio ovlaten da utjeruje dohotke. Zato su obojica pozvana kralju. 29Menelaj je morao prepustiti veliko sveenitvo u nasljedstvo bratu Lizimahu, a Sostrata je zamijenio Krates, zapovjednik Ciprana. 30Dok se to zbivalo, pobunili se Tarani i Maloani zbog toga to su im gradove darovali u miraz kraljevoj inoi Antiohidi. 31Kralj je, dakle, bre otiao da ih smiri, a kao zamjenika ostavi Andronika, jednog od velikih dostojanstvenika. 32Menelaj, raunajui da mu se pruila zgodna prilika, prisvoji neto zlatnog posua iz Hrama i darova ga Androniku, a drugo porasproda u Tiru i susjednim gradovima. 33Kad je Onija o tom primio tone obavijesti, otro ga prekori, poto se prije povukao u grad-utoite Dafnu kod Antiohije. 34Stoga je Menelaj nasamo zamolio Andronika da Oniju ubije. Ovaj doe k Oniji, prijevarom ga namami pruivi mu desnicu na zakletvu, i Onija, sumnjajui dodue, izie iz utoita, a on ga smjesta ubi, ne marei za pravdu. 35Zbog nepravednog umorstva toga ovjeka silno su se ogorili i oalostili ne samo idovi nego i mnogi pripadnici drugih naroda. 36Kad se kralj vratio iz cilicijskih krajeva, doe preda nj poslanstvo idova iz razliitih gradova te mu se potui; njima su se pridruili i Grci, jer su i oni negodovali zbog okrutnog umorstva Onije. 37Antioh, jako oaloen i ganut, zaplaka sjeajui se pokojnikove mudrosti i razboritosti. 38Planu gnjevom i smjesta s Andronika skinu grimizni plat, razdera mu odijelo i provede ga itavim gradom sve do onog mjesta gdje je bezbono ubio Oniju; tu ubojicu smaknue. Tako ga je Gospodin kaznio onako kako je zasluio. 39Lizimah je s Menelajevim znanjem u gradu poinio mnogo svetogrdnih kraa. Kad se o tom nadaleko proirio glas, puk se die protiv Lizimaha, ali se ve mnogo zlatnine raznijelo. 40Protiv pobunjenog mnotva, gnjevom raspaljena, Lizimah naorua oko tri tisue ljudi i prvi poe vriti nasilja, u kojima je etovoa bio neki Auran, ovjek poodmakle dobi i nipoto manje bezumnosti. 41Kad su ljudi vidjeli da e ih Lizimah napasti, pograbie jedni kamenje, drugi toljage, a neki zagrabie pune ruke pepela koji se ondje nalazio, pa svi hrpimice navalie na Lizimahove ljude. 42Mnoge su ranili, neke ubili, ostale natjerali u bijeg, a samoga oskvrnitelja izmrcvarili kraj riznice. 43Zbog toga bi podignuta tuba protiv Menelaja. 44Kad je kralj doao u Tir, tri su ovjeka to ih je poslalo veliko vijee branila pravednost svoje stvari. 45Menelaj, videi da e izgubiti, obea Dorimenovu sinu Ptolemeju mnogo novaca ako za njegovu stvar predobije kralja. 46Ptolemej odvede kralja pod neki trijem da se toboe ondje rashladi i skloni ga da promijeni odluku. 47I doista, Menelaja, krivca svega zla, kralj oslobodi od svih optubi, dok one bijednike koji bi bili proglaeni nevinima da su svoju stvar branili i kod Skita - osudi na smrt. 48Tako oni koji su govorili u obranu grada, naroda i svetog posua smjesta podnijee nepravednu kaznu. 49ak su im i Tirani, zgraajui se nad takvom zloom, priredili sveani ukop. 50Zbog lakomosti vlastodraca Menelaj se ipak odri na vlasti; napredujui u pakosti, postade glavni protivnik svojih sugraana.