1U to je vrijeme Antioh pripremao drugu vojnu na Egipat. 2Gotovo etrdeset dana po svem gradu pojavljivali se konjanici koji su u zlatnim odorama projahivali zrakom; zatim naoruane ete rasporeene u kohorte; 3pa konjiki odredi svrstani u borbene redove, koji su srljali i napadali jedni na druge; na sve strane zamahivanje titovima, uma sulica, maevi izvueni iz korica, bljetav sjaj zlatnih oklopa i svakojake bojne opreme. 4Svi su molili da ta pojava bude dobar znak. 5Uto se pronese laan glas da je Antioh preminuo. Jason tada uze nita manje nego tisuu ljudi te iznenada napade grad. Poto su bili istjerani oni koji su branili zidine i grad ve bio zauzet, Menelaj utee u tvravu. 6Jason je stao nemilice klati svoje sugraane, ne uviajui da je uspjeh protiv sunarodnjaka najvei neuspjeh, mislei da stjee pobjedniku slavu nad neprijateljima, a ne nad braom. 7Nije se domogao vlasti, nego je sramotno zavrio svoju izdaju i morao opet traiti utoite u Amanitidi. 8Tako se zavrilo njegovo opako djelo. Optuili su ga kod arapskog vladara Arete te je morao bjeati od grada do grada; svi su ga gonili, svi mrzili kao otpadnika od Zakona i proklinjali kao krvnika svoje domovine i svojih sugraana, dok konano ne zastade u Egiptu. 9Tako je on koji je mnoge izagnao iz domovine poginuo u tuini, otiavi Lakedemoncima ne bi li u ime srodnitva naao zatitu. 10On koji je toliko ljudi bez sahrane bacio na zemlju ostade neoplakan, bez ukopa i bez mjesta u grobu svojih otaca. 11Kad je kralj doznao to se dogodilo, pomisli da se Judeja odmetnula. Zato se podie iz Egipta, zvjerski razjaren u dui, i zauze grad oruanom rukom. 12Vojnicima zapovjedi da nesmiljeno pobiju sve one koje sretnu i da pokolju one koji uteknu u kue. 13Ubijali su mlado i staro, zatirali ene i djecu, klali djevojke i nejaad. 14U cigla tri dana bilo je osamdeset tisua rtava, od ega je etrdeset tisua palo od udaraca, a isto ih je toliko prodano u roblje. 15Ni time se nije izdovoljio, nego se drznuo ui u Hram najsvetiji na svem svijetu, a vodio ga Menelaj, izdajica zakona i domovine. 16Tu je svojim neistim rukama uzimao sveto posue, poganim rukama grabio darove to su ih drugi kraljevi davali za napredak, slavu i dostojanstvo tog mjesta. 17Antioh se uznio u srcu, ne mislei da se Gospod samo na kratko vrijeme ljuti na graane zbog njihovih grijeha i zato ne haje za Sveto mjesto. 18I da nije bilo tolikog mnotva grijeha, i njega bi, im bi uao, udarci bia odvratili od drskosti, kao to su odvratili i Heliodora, koga bijae poslao kralj Seleuk da pregleda riznicu. 19Ali Gospodin nije izabrao narod radi Svetog mjesta, nego mjesto radi naroda. 20Zato je i samo mjesto, imajui udjela u narodnim nevoljama, kasnije sudjelovalo i u blagostanju; zaputeno zbog srdbe Svemoguega, bit e opet u svoj svojoj slavi obnovljeno nakon izmirenja s velikim Gospodinom. 21Antioh, dakle, iz Hrama odnije tisuu i osam stotina talenata pa se pouri u Antiohiju, mislei u svojoj oholosti da zemlju moe uiniti plovnom a more prohodnim - toliko mu se uznijelo srce! 22Za nadstojnike, pak, koji e zlostavljati narod ostavi u Jeruzalemu Filipa, po narodnosti Frigijca, po udi surovijega od onoga koji ga je postavio; 23a na gori Gerizimu Andronika; osim njih jo i Menelaja, koji je opakije od drugih gospodovao svojim sugraanima, a bio je osobito neprijateljski raspoloen prema idovima. 24Posla i namjesnika Apolonija na elu vojske od dvadeset i dvije tisue ljudi, zapovjedivi mu da sve odrasle pokolje, a ene i mlade proda. 25Kad je taj doao u Jeruzalem, pretvarajui se kao miroljubiv ovjek, prieka do svetoga subotnjeg dana; tada, iskoristivi idovski poinak, zapovjedi svojim podreenima da izau pod orujem. 26Sve one koji su doli da vide smotru dade poubijati, a potom je, krstarei s naoruanim vojnicima po gradu, pogubio mnotvo ljudi. 27Tada se Juda Makabej povue sa desetak ljudi u pustinju te su u gorama provodili ivot kao divlje zvijeri, hranei se samo zelenjem da se ime ne bi oneistili.