1Nedugo potom posla kralj Atenjanina Geronta da idove prisiljava da kre zakone otaca i da se vie u svom ivotu ne ravnaju po Bojim zakonima; 2pa da oskvrne jeruzalemski Hram i pridijeli ga Olimpskom Zeusu, a onaj na Gerizimu Zeusu Gostoljubivom, kako su to traili stanovnici tog mjesta. 3Narodu je bilo teko i nepodnosivo toliko zlo. 4Pogani ispunie Hram rasputenou i pijankama. Zabavljali su se s djevojurama i u svetim se predvorjima uputali sa enama. tovie, u samu su unutranjost unosili kojeta zabranjeno. 5rtvenik su natovarili nedoputenim rtvama koje su zakoni branili. 6ak nije bilo doputeno svetkovati subotu, niti slaviti djedovske svetkovine otaca, niti se uope itko smio priznavati idovom. 7Naprotiv, silom su ih tjerali na mjesene rtvene gozbe u spomen kraljeva roendana, a kad se slavio Dionizov blagdan, morali su ovjenani brljanom izii u Dionizovu povorku. 8Na Ptolemejev poticaj izila je naredba da se i u susjednim helenskim gradovima jednako postupa sa idovima, pa da i oni sudjeluju u obrednim gozbama, 9a da se ubiju oni koji ne prihvaaju helenskih obiaja. Bilo je oito kakva je nevolja nastala. 10Tako su bile izvedene pred sud dvije ene koje su obrezale svoju djecu. Objesili su im dojenad o dojke te su ih javno vodili gradom, a onda strmoglavili sa zidina. 11Drugi se sastajali u oblinjim spiljama da potajno svetkuju sedmi dan: prokazali su ih Filipu te ih zajedno spalie; iz potovanja prema tome svetom danu, oni se nisu ni branili. 12One kojima e ova knjiga dopasti u ruke molim da zbog ovih nevolja ne klonu duhom; neka znaju da su se progonstva zbila ne na propast nego na popravak naeg naroda. 13Znak je velike milosti kad se grenici predugo ne putaju nekanjeni, nego ih namah stie kazna. 14Dok u drugih naroda Gospod strpljivo eka da ih kazni onda kad prevre mjeru grijeha, dotle je s nama odluio drukije postupiti; 15ne eka da nas kazni istom kad se ve ispuni mjera naih grijeha. 16Zato nam on nikad ne uskrauje svog milosra niti svoj narod ostavlja, iako ga kanjava nevoljama. 17Neka je to dovoljno za opomenu. Nakon ovih nekoliko rijei nastavit emo kazivanje. 18Eleazara, jednog od prvaka meu pismoznancima, ovjeka ve poodmakle dobi ali otmjene vanjtine, nagovorili su, silom mu otvarajui usta, da jede svinjetinu. 19Ali je on vie volio slavnu smrt nego sramotan ivot, pa sam dragovoljno pristupi muilitu. 20Ali prije ispljunu ono to mu je bilo u ustima, kako treba da postupi svaki onaj koji se odluno uva onoga to nije doputeno okusiti ni po cijenu ljubavi prema ivotu. 21Oni koji su predsjedavali tome bezbonom obrednom obroku, kako su odavna poznavali tog ovjeka, uzee ga nasamo nagovarati da sa sobom donese mesa koje smije uivati i koje je sam pripravio. Neka se samo pretvara da po kraljevoj zapovijedi jede od rtvenog mesa. 22Uini li tako, izbavit e se od smrti njihovim ovjekoljubljem, na koje ih obvezuje staro prijateljstvo. 23Ali on stvori plemenitu odluku, dostojnu svoje dobi i ugleda svoje asne starosti i sijede glave i besprijekorna ivota sve od djetinjstva, a jo vema dostojnu svetih zakona koje je postavio sam Bog: bez oklijevanja izjavi neka ga samo poalju u Podzemlje. 24"Ne dolikuje naoj dobi pretvarati se, pa da mnogi mladii pomisle kako je Eleazar sa devedeset godina preao na tuinske obiaje. 25Zbog svog pretvaranja da spasim ono malo prolaznog ivota, mogli bi i sami zastraniti, a ja bih tako na svoju starost navukao ljagu i sramotu. 26Jer, sve kad bih sada i umakao ljudskoj kazni, ni iv ni mrtav neu izbjei rukama Svemoguega. 27A sada, junaki se odriui ivota, pokazat u se dostojnim svoje starosti 28i mladiima ostaviti plemenit primjer kako se za asne i svete zakone valja spremno i velikoduno izloiti smrti." Nakon tih rijei odmah pristupi muilitu. 29Oni koji su ga vodili, promijenie dotadanju naklonost u mrnju: njegove rijei inile im se ludou. 30Kad je ve pod udarcima umirao, uzdahnu i ree: "Gospodin, koji posjeduje sveto znanje, dobro zna da sam se mogao izbaviti od smrti, ali da na svom tijelu podnosim teke muke bievanja jer u dui radosno sve to podnosim u strahopotovanju prema njemu." 31I tako je on preminuo i svojom smru ostavio ne samo mladei nego i veini naroda primjer hrabrosti i spomenik kreposti.