1Uhvatie tako i sedmoricu brae zajedno s njihovom majkom. Kralj naredi da ih biju bievima i volovskim ilama: htio ih je prisiliti da jedu zabranjeno svinjsko meso. 2Jedan od njih progovori u njihovo ime: "to nas eli pitati i od nas saznati? Radije emo umrijeti nego da prestupimo zakone svojih otaca!" 3Izvan sebe od bijesa, kralj zapovjedi da se uare tave i kotlovi. 4Kad ih uarie, zapovjedi da se, naoigled ostale brae i majke, odree jezik onomu koji je u njihovo ime govorio, da mu se s glave oguli koa i odsijeku udovi. 5Osakativi ga posvema, zapovjedi da ga jo iva primaknu vatri i pre na tavi. Dok se para s tave irila nadaleko, drugi se uzajamno poticali s majkom da junaki umru. 6"Gospodin Bog gleda", govorahu, "i zaista e nam se smilovati, kao to Mojsije objavljuje pjesmom koja sveano svjedoi: 'I svojim u se slugama smilovati.'" 7Kad je prvi tako preminuo, dovedoe drugoga na muenje. Poto su mu s glave ogulili kou s kosom, upitae ga: "Hoe li jesti svinjetine prije nego ti ud po ud izmuimo tijelo?" 8On odgovori jezikom svojih otaca: "Neu!" Zato su i njega podvrgli muenju kao i prvog. 9Izdiui ree: "Ti nam, zlikove, oduzima sadanji ivot, ali e nas Kralj svijeta, zato to umiremo za njegove zakone, uskrisiti na ivot vjeni." 10Poslije njega muili su treega. On spremno isplazi jezik kad su zatraili i hrabro prui ruke. 11Junaki ree: "Od Neba sam primio ove udove, ali ih zbog njegovih zakona prezirem i nadam se da u ih od njega natrag dobiti." 12I sam kralj i njegova pratnja zadivie se hrabrosti mladia koji je prezirao muke. 13Kad je taj preminuo, podvrgli su etvrtoga istim mukama. 14Prije nego to je izdahnuo, ree ovo: "Blago onom koji umre od ruke ljudi, u vrstoj nadi koju ima od Boga: da e ga Bog uskrisiti! A ti - za tebe nema uskrsnua na ivot!" 15Zatim dovedoe petoga i stadoe ga muiti. 16On upilji oi u kralja i ree: "Iako si smrtan, ima vlast nad ljudima i radi to hoe. Ali ne misli da je Bog na narod ostavio! 17Samo ekaj, ve e vidjeti njegovu veliku mo: muit e on tebe i tvoje sjeme!" 18Poslije toga doveli su estoga, koji pred smrt ree: "Ne zavaravaj se ludo; mi ovo trpimo zbog sebe jer smo sagrijeili protiv svog Boga, i odatle nam sva ova strahota. 19Ali nemoj misliti da e izbjei kazni ti koji se drsko bori protiv Boga." 20Nadasve vrijedna udivljenja i dostojna svijetle uspomene bijae majka, koja je u jednom jedinom danu gledala smrt svojih sedam sinova: veleduno je to podnijela zato to se ufala u Gospodina. 21Svakoga od njih poticala je jezikom otaca. Puna plemenitih osjeaja, ona je svoju enstvenost oivljavala mukom hrabrou. 22Govorila im je: "Ne znam kako ste nastali u mojoj utrobi, jer nisam vam ja darovala ni duh ni ivot niti vam tkivo sloila. 23Zato e vam Stvoritelj svijeta, koji je sazdao ljudski rod i koji svemu dade poetak, milosrdno vratiti i duh i ivot, jer vi sad ne marite za se iz ljubavi prema njegovim zakonima." 24Antioh pomisli da ga ona omalovaava; u njezinim je rijeima nazrijevao porugu. Kako je najmlai jo ivio, on ga poe ne samo rijeima poticati nego mu se i zaklinjati i uvjeravati ga da e ga obogatiti i usreiti, sprijateljit e se s njim i povjerit mu visoke slube ako se odrekne pradjedovskih predaja. 25Kako mladi za to nije nita mario, kralj dozove majku i uze je nagovarati neka mladiu savjetuje da sebi spasi ivot. 26Poslije duga nagovaranja pristala je da savjetuje sina. 27Sagnula se k njemu pa je, zavaravajui okrutnog silnika, ovako progovorila jezikom svojih otaca: "Sinko moj, smiluj se meni koja sam te devet mjeseci nosila u utrobi i dojila te tri godine, zatim te othranila i podigla do sadanje dobi i odgojila. 28Molim te, dijete, pogledaj nebo i zemlju i sve to je na njima i znaj da je sve to Bog nainio ni od ega i da je tako nastao i ljudski rod. 29Ne boj se toga krvnika, nego budi dostojan svoje brae i prihvati smrt, da te s tvojom braom u vrijeme milosti opet naem!" 30Tek to je svoje dorekla, mladi ree: "to ekate? Ne pokoravam se kraljevoj zapovijedi, nego se pokoravam zapovijedi Zakona to ga naim ocima dade Mojsije. 31A ti, zaetnie svake zloe protiv Hebreja, nipoto nee izbjei ruci Bojoj. 32Mi trpimo zbog svojih grijeha. 33Pa ako se ivi Gospodin na trenutak na nas i razgnjevio, da nas pokara i poui, on e se opet i pomiriti sa svojim slugama. 34A ti, bezbonie, od svih ljudi najpoganiji, ludo se ne uznosi i ne uljuljavaj se ispraznim nadama diui ruku protiv sinova Neba, 35jer jo nisi izbjegao sudu Boga Svevladara, Svevida. 36Naa braa, pretrpjevi sada muku prolaznu za ivot neprolazni, pala su za Boji Savez, a ti e ve na sudu Bojemu primiti pravednu kaznu za svoju oholost. 37Ja sa svojom braom za zakone otaca i tijelo i duu rado predajem i molim Boga da se naem narodu naskoro smiluje, a tebe mukama i bievima prinudi da prizna da je on Bog jedini. 38Neka se napokon na meni i na mojoj brai zaustavi srdba Boga Svevladara kojom se s pravom oborio na na narod." 39Sav izvan sebe, kralj se na ovoga razbjesnio jo i vie nego na druge: napose je gorko osjeao tu porugu. 40Tako je i ovaj preminuo a da se nije okaljao, pun pouzdanja u Gospodina. 41Posljednja je, poslije svojih sinova, umrla majka. 42Toliko, evo, o obrednim gozbama i prekomjernim progonstvima.