1Juda Makabej i njegovi ljudi stali su kriom obilaziti sela te sazivati svoje roake i prikupljati one koji su ostali vjerni idovstvu. I tako se skupilo kojih est tisua ljudi. 2Molili su Gospodina da pogleda narod od svih potlaen, da se smiluje Hramu koji oskvrnue bezboni ljudi; 3da se saali na grad kojemu prijeti propast i opasnost da ga sravne sa zemljom; da uslii krv koja vapi k njemu; 4da se spomene zloinakog pokolja nejaadi; da osveti pogrde svoga Imena. 5Kad je Makabej stao na elo svoje vojske, pogani mu nisu mogli odolijevati budui da se Gospodinov gnjev preokrenuo u milosre. 6Vrio je prepade na gradove i sela i spaljivao ih; zauzimao je pogodne poloaje i neprijatelja esto tjerao u bijeg. 7Takve je navale najradije vrio pod platem noi. Glas o njegovu junatvu pronosio se na sve strane. 8Videi da taj ovjek u kratko vrijeme nezaustavno napreduje i sve vie uspijeva, Filip zatrai pismeno od Ptolemeja, upravitelja Celesirije i Fenicije, da kraljevoj stvari pritekne u pomo. 9Taj izabra Patroklova sina Nikanora, jednoga od svojih prvih prijatelja, i posla ga smjesta, na elu od najmanje dvadeset tisua ljudi skupljenih od razliitih naroda, da istrijebi sav idovski narod. Pridruio mu je Gorgiju, vojskovou od zanata, vjeta bojnim poslovima. 10Nikanor je napose namjeravao da prodajom idovskih zarobljenika isplati kraljev danak od dvije tisue talenata to ih dugovae Rimljanima. 11Zato urno pozva primorske gradove na prodaju idovskog roblja. Obea ih devedeset za jedan talenat. Nije ni slutio kakva e ga kazna stii od ruke Svemoguega. 12Uto je Juda doznao za Nikanorov dolazak. Kad je svojim ljudima saopio da se pribliava neprijateljska vojska, 13pobjegoe kukavice i oni koji se nisu pouzdavali u Boju pravdu. 14Drugi pak prodae sve to im je preostalo i zavapie Gospodinu da ih izbavi od bezbonoga Nikanora, koji ih je prodao jo prije nego to je dolo do boja; 15neka ih izbavi, ako i ne zbog njih samih, a ono zbog Saveza s njihovim ocima i zbog toga to se zovu njegovim svetim i velianstvenim Imenom. 16Kad je, dakle, Makabej prikupio oko sebe est tisua ljudi, stao ih je hrabriti da se ne plae neprijatelja niti boje mnotva pogana koji ih nepravedno napadaju nego neka se junaki bore. 17Neka imaju pred oima kako su oni zloinaki osramotili Sveto mjesto i kako su zlostavljali i ruglu izvrgli Grad, a pradjedovske obiaje unitili. 18"Oni se uzdaju", dodao je, "u oruje i smionost, a mi u Boga Svevladara koji jednim migom oka moe oboriti nae napadae i sav svijet." 19Nabrojio im je sluajeve u kojima se Bog udostojao zatititi njihove pretke: onaj to se zbio pod Sanheribom kad je poginulo stotinu osamdeset i pet tisua ljudi, 20pa onaj u Babiloniji, u bici protiv Galaana, gdje se borilo osam tisua ljudi s pomou etiri tisue Makedonaca, i dok su Makedonci doli u kripac, onih samih osam tisua, zahvaljujui pomoi s Neba, porazilo je stotinu i dvadeset tisua neprijatelja i zadobilo velik plijen. 21Kad ih je tim rijeima osokolio i pripremio da za svoje zakone i za domovinu i poginu, razdijelio je svoju vojsku na etiri odreda. 22Na elo svakom odredu stavio je svoju brau: imuna, Josipa i Jonatana, i dao svakomu po tisuu i pet stotina ljudi. 23Osim toga, naredi Eleazaru da im proita Svetu knjigu, a onda je, davi im bojni zov: "S Bojom pomou!" stao na elo prvog odreda i napao Nikanora. 24Budui da im je Svemogui u boju bio suborac, pobili su preko devet tisua neprijatelja, izranili i osakatili vei dio Nikanorove vojske i nagnali sve u bijeg. 25Zaplijenili su i novac onih koji su ih doli kupovati. Poto su ih podugo tjerali, vratie se natrag jer nisu imali vremena. 26Bilo je, naime, uoi subote, pa ih nisu dalje gonili. 27Pokupie jo neprijateljsko oruje i poskidae plijen, a onda svetkovahu subotu, obilno hvalei i slavei Gospodina koji ih je tog dana izbavio i opet im poeo iskazivati svoju milost. 28Poslije subote podijelili su dio plijena rtvama progonstva, pa udovicama i siroadi, a ono to je preostalo podijelili su meu sobom i meu svojom djecom. 29Zavrivi taj posao, okupie se na zajedniku molitvu i zavapie milosrdnom Gospodinu da se posve izmiri sa svojim slugama. 30U kreevu s Timotejevim i Bakidovim vojnicima pobili su ih dvadeset tisua i osvojili vrlo visoke tvrave. Velik plijen razdijelili su na dva jednaka dijela - jedan za sebe, drugi za rtve progonstva, siroad i udovice - a ne zaboravie ni staraca. 31Zatim su brino pokupili neprijateljsko oruje i pohranili ga na prikladnim mjestima. to je od plijena preostalo, odnijeli su u Jeruzalem. 32Ubili su vou Timotejevih eta, ovjeka bezbona, koji je idovima nanio mnogo zala. 33Dok su u domovini slavili pobjedu, spalie one koji su zapalili Sveta vrata, zajedno s Kalistenom, koji bijae utekao u neku kuicu. Tako je za svoje svetogre primio zasluenu plau. 34A onaj trostruki zlikovac Nikanor, koji je doveo tri tisue trgovaca da kupuju idove, 35bio je Bojom pomou ponien od onih koje je najvie podcjenjivao: morao je skinuti svoju asniku odoru te je tako, po osamljenim putovima, poput odbjegla roba, stigao u Antiohiju - sretno umaknuvi, dok mu je sva vojska bila poraena. 36I on, koji je cijenom jeruzalemskih zarobljenika obeao platiti danak Rimljanima, sad je morao razglasiti da idovi imaju Borca koji se za njih bori i da su idovi upravo zato neranjivi to slijede zakone koje im je On postavio.