1U isto se vrijeme Antioh sramotno vraao iz perzijskih krajeva. 2Bio je provalio u grad Perzepolis i pokuao opljakati hram i zaposjesti grad. Ali se puanstvo podiglo i pograbilo oruje, tako da se Antioh, jer su ga stanovnici te zemlje natjerali u bijeg, morao sramotno povlaiti. 3Kad je doao do Ekbatane, saznao je to se dogodilo s Nikanorom i s Timotejevima. 4Sav izvan sebe od jarosti, smiljao je kako da se i za uvredu onih koji su ga natjerali u bijeg iskali na idovima. Zato je upravljau kola zapovjedio da njegova bojna kola tjera bez prestanka, sve dok ne stignu. Ali se ve nad njim nadvila kazna s Neba, jer je ovako oholo govorio: "Nainit u od Jeruzalema, kad onamo doem, idovsko groblje." 5Ali Svevid, Gospodin Bog Izraelov, udari ga neizljeivom i nevidljivom boleu. im je izgovorio onu rije, spopade ga u crijevima nesnosna bol i strane muke u utrobi. 6Tako je bilo ba i pravo, jer on je utrobama drugih zadao mnoge i neuvene muke. 7On se ipak svoga divljatva nije okanio, nego nadut od oholosti i rigajui plamen gnjeva na idove, zapovjedi da se ubrza vonja. Tada ispade iz kola u trku, koja su odtropotala dalje, a on u nesretnu padu poiai sve udove na tijelu. 8On, koji je u svome nadljudskom razmetanju mislio da je kadar zapovijedati morskim valovima, on koji je umiljao da moe mjeriti gorske vrhove, sad se naao zgruhan na tlu, odakle su ga zatim digli na nosila. Tako se svima oitovala na njemu Boja sila, 9jer su crvi povrvjeli iz bezbonikova tijela i sa ivog mu tijela, u ljutim bolima, otpadalo meso te je smrad te gnjilei izazivao gaenje u svoj vojsci. 10Malo prije miljae da dohvaa nebeske zvijezde, a sada ga vie nitko, zbog nepodnoljiva smrada, nije mogao pratiti. 11Istom sada, sav skren bolima, poe poputati u svojoj velikoj oholosti i pod Bojim biem stao je dolaziti k pameti, jer su mu se od asa do asa poveavale boli. 12Kad vie ni sam nije mogao podnositi vlastitog smrada, priznade: "Pravo je pokoravati se Bogu i neka se smrtnik s Bogom ne izjednauje!" 13Ali taj se zloinac molio Gospodaru u koga vie nije bilo smilovanja. 14Obeavao je da e Sveti grad, kamo se urio da ga sravni sa zemljom i pretvori u groblje, proglasiti slobodnim; 15da e s Atenjanima izjednaiti sve idove, koje inae nije smatrao dostojnima ni ukopa, nego vrijednima da se s njihovom djecom bace za hranu pticama grabilicama i divljim zvijerima; 16da e najljepim darovima ukrasiti sveti Hram, koji je prije oplijenio, i da e mu mnogostruko vratiti sve sveto posue, a trokove rtvovanja podmirivati od svojih dohodaka; 17i napokon da e i sam postati idov i da e krstariti cijelim svijetom i navijetati Boju svemo. 18Ali kako mu boli nisu nita poputale, jer se na nj oborio pravedan sud Boji, u beznadnu stanju napisao je idovima ovo pismo u kojem moli oprotenje. Ono glasi ovako: 19"Odlinim graanima idovima kralj i upravitelj Antioh alje pozdrav elei im zdravlje i dobru sreu! 20Ako ste dobro vi i vaa djeca, ako vam poslovi idu od ruke, pun nade u Nebo 21rado se spominjem vaeg tovanja i vae blagonaklonosti prema meni. Na povratku iz perzijskih krajeva, poto sam zapao u nepodnoljivu bolest, smatram potrebnim da se pobrinem za ope dobro. 22Ne oajavam zbog svog stanja nego se vrsto nadam da u se iz bolesti izvui. 23Ipak, i moj je otac, kad je s vojskom polazio u gornje krajeve, odredio sebi nasljednika, 24da se, bude li neoekivanih dogaaja ili nepovoljnih glasova, dravljani ne uzbunjuju, znajui kome je on prepustio upravu poslovima. 25Osim toga, znam kako oblinji vladaoci i susjedi naeg kraljevstva vrebaju priliku i ekaju da se to dogodi. Zato sam za kralja odredio svoga sina Antioha, koga sam ve vie puta, polazei u gornje krajeve, mnogima od vas povjerio i preporuio. I njemu sam, uostalom, napisao priloeno pismo. 26Zato vas molim i zaklinjem da se sjetite dobroinstava koje sam vam svima pojedinano uinio te da svoju dosadanju blagonaklonost prema meni sauvate i prema mome sinu. 27Zaista sam uvjeren da e on savjesno slijediti moje nakane i blago i ovjekoljubivo postupati s vama." 28Tako je taj ubojica i hulitelj, poslije najuasnijih muka, kakve je znao zadavati drugima, najjadnije, u tuoj zemlji, u pustim planinama zavrio ivot. 29Njegovo je tijelo uzeo sa sobom Filip, njegov prijatelj od djetinjstva, koji se u strahu od njegova sina Antioha uputio u Egipat Ptolemeju Filometoru.