1Evo to mi pokaza Jahve Gospod: gle, sazda skakavce kad otava poe nicati, otava nakon kraljevske kosidbe. 2Kad izjedoe sav zemaljski usjev, rekoh: "Jahve Gospode, oprosti, molim te! Kako e Jakov preivjeti onako malen?" 3I Jahve se stoga pokaja: "Nee biti", ree Jahve. 4Evo to mi pokaza Jahve Gospod: Gle, Jahve Gospod pozva oganj da kanjava; ve prodrije veliki Bezdan i uprav poe gutati polje. 5A ja u: "Stani, Jahve Gospode, molim te! Kako e Jakov preivjeti onako malen?" 6I Jahve se stog pokaja: "Ni ovoga nee biti", ree Jahve Gospod. 7Evo to mi Jahve Gospod pokaza: gle, ovjek stoji na zidu, u ruci mu visak. 8"to vidi, Amose?" - upita me Jahve. "Visak", rekoh. Tada Gospod ree: "Evo, izmjerit u viskom svoj narod izraelski; neu ga vie tedjeti. 9Razorit e se uzviice Izakove, opustjeti svetita izraelska, i s maem u ustati na kuu Jeroboamovu." 10Amasja, sveenik betelski, porui izraelskom kralju Jeroboamu: "Amos se urotio protiv tebe usred doma Izraelova; zemlja ne moe vie podnijeti njegovih rijei. 11Jer ovako on govori: 'Jeroboam e poginuti od maa, a Izrael e iz svoje zemlje u izgnanstvo.'" 12Amasja ree Amosu: "Odlazi, vidioe! Bjei u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i ondje prorokuj! 13Ali u Betelu da vie nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko svetite, kraljevski hram." 14"Nisam bio prorok ni proroki sin" - odgovori Amos Amasji - "bio sam stoar i gajio sam divlje smokve: 15ali me Jahve uze od stada i Jahve mi ree: 'Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu.' 16Sada uj rije Jahvinu. Ti veli: 'Ne prorokuj protiv Izraela, ne prorii protiv doma Izakova.' 17Zato ovako govori Jahve: 'Tvoja e ena bludniit' po gradu, sinovi tvoji i keri od maa e pasti, tvoja e se zemlja uetom razdijeliti, a ti e umrijeti na neistu tlu, i Izrael e otii u izgnanstvo iz svoje zemlje.'"