1Evo to mi pokaza Jahve Gospod: gle, kotarica zrela ploda: 2"to vidi, Amose?" - upita me. "Kotaricu zrela ploda", rekoh. Tada mi Jahve ree: "Moj narod izraelski dozreo je za propast; neu ga vie tedjeti. 3I hramske e pjevaice jaukati toga dana - rije je Jahve Gospoda - bit e mnotvo trupla, svuda e se bacati." 4Sluajte ovo, vi to gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji! 5Kaete: "Kad li e mlaak proi, da prodamo ito, i subota, da trimo penicu. Smanjuju' efu, poveavajui ekel, da varamo krivim mjerama: 6da kupimo siromaha za novac, potrebita za sandale, i da prodajemo otraak od ita. 7Zakle se Jahve Ponosom Jakovljevim: "Dovijeka neu zaboraviti nijednoga vaeg djela." 8Nee l' se od toga zemlja potresti, protuiti svi njeni stanovnici, nee li se sva podii kao Nil, spustiti kao Rijeka egipatska?

9"Toga u dana - rije je Jahve Gospoda - uiniti da sunce zapadne u podne, i pomrait u zemlju u po bijela dana. 10Okrenut u svetkovine vae u kuknjavu i sve vae pjevanje u tualjku; obui u u kostrijet svako bedro, oelavit u svaku glavu. Bit e kao kad se tui za jedincem, i to ostane, bit e kao dan gorine." 11"Evo, dani dolaze - rije je Jahve Gospoda - kad u poslati glad na zemlju, ne glad kruha ni e vode, ve sluanja rijei Jahvine. 12Tumarat e od mora do mora, od sjevera do istoka potucati se itui rije Jahvinu, ali je nee nai. 13U onaj e dan obamirati od ei lijepe djevojke i mladii. 14Koji se kunu Grijehom samarijskim i zaklinju se: 'Tako iv bio bog tvoj, Dane!' i: 'Tako iv bio Ljubimac tvoj, Beer ebo!' oni e pasti i nikad ustati nee."