1Vidjeh Gospoda gdje stoji kraj rtvenika i govori: "Udari u glavice stupova, neka se pragovi zatresu! Svima u satrti glave, to ostane, pod ma u udariti. Nijedan nee utei, nitko se nee spasiti. 2Zariju li se i u Podzemlje, iupat e ih ruka moja. Popnu li se i na nebo, odande u ih skinuti. 3Ako se sakriju i navrh Karmela, nai u ih i pohvatati. Ako se od mog pogleda na dno morsko skriju, zapovjedit u Zmaju da ih prodre. 4Ako i u izgnanstvo odu pred neprijateljem, naredit u mau da ih sasijee; upravit u oi na njih, ali na nesreu, ne na dobro." 5Jahve, Gospod nad Vojskama... on dodirne zemlju i ona se potrese, svi joj stanovnici protue; die se sva poput Nila i sputa k'o Rijeka egipatska. 6On sazda sebi prijesto na nebesima, i svod svoj na zemlji osnova; on poziva morske vode i lijeva ih zemlji preko lica - Jahve mu je ime. 7"Sinovi Izraelovi, niste li za me kao i Kuani" - rije je Jahvina. "Ne izvedoh li ja Izraela iz zemlje egipatske, kao Filistejce iz Kaftora i Aramejce iz Kira?" 8Gle, oi Jahve Gospoda uprte su na greno kraljevstvo, izbrisat e ga s lica zemlje. "Ipak neu sasvim zatrti dom Jakovljev" - rije je Jahvina. 9"Jer, gle, zapovijed u dati i rastresti dom Izraelov meu sve narode, k'o to se trese ito u reetu, da ni zrnce na zemlju ne padne. 10Svi grenici naroda moga od maa e pasti, svi koji kau: 'Nije blizu i nee nas stii nesrea.'" 11"U dan u onaj podii raspalu kolibu Davidovu, zatvorit' joj pukotine, popraviti mjesta ruevna, opet je sazidati k'o u stara vremena, 12da osvoje ostatak Edoma i svih naroda nad kojima je zazvano ime moje" - rije je Jahve Gospoda, tvorca svega toga. 13"Evo dolaze dani - rije je Jahvina - kada e ora stizat' eteoca, mastilac groa sijaa, kad e planine procuriti mladim vinom i svi se bregovi prelijevati njime. 14Okrenut u sudbinu naroda moga Izraela: obnovit e gradove sruene i ivjeti u njima, saditi vinograde i vino im piti, zasaditi vrtove i jesti njihov rod. 15Posadit u ih u zemlju njihovu i nikad se vie nee iupati iz zemlje koju im dadoh" - veli Jahve, Bog tvoj.