1Bilo je to dvanaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja Asiraca, koji vladae u velikom gradu Ninivi. U to je vrijeme Arfaksad vladao nad Medijcima u Ekbatani. 2On sagradi naokolo Ekbatane zidove od tesana i etverouglasta kamena, iroka tri lakta i dugaka est lakata; podigao je bedeme sedamdeset lakata u visinu i pedeset lakata u irinu. 3Do vrata gradskih podie kule stotinu lakata visoke, s temeljima koji su bili ezdeset lakata iroki. 4Vrata koja bijae napravio uzdizahu se sedamdeset lakata u visinu, a iroka bijahu etrdeset lakata, kako bi mogla kroz njih izai golema vojska s povorkom pjeaka. 5U to vrijeme kralj Nabukodonozor vojevae s kraljem Arfaksadom u velikoj ravnici koja se protee na podruju Ragaua. 6Uza nj se svrstae svi oni koji su obitavali u planinskim predjelima, svi oni koji su prebivali do obala Eufrata, Tigrisa i Hidaspa, a tako i stanovnici ravnice Arioha, kralja elimskoga: mnogo je dakle bilo ljudstva koje se poredalo u redove naroda keleudskog. 7Nabukodonozor, kralj Asiraca, uputi poruku svim stanovnicima Perzije, svima onima koji ivljahu na zapadu, stanovnicima Cilicije, Damaska, Libanona i Antilibanona i svim stanovnicima morske obale, 8narodima Karmela, Gileada, Gornje Galileje i prostrane ravnice Ezdrelona, 9svima onima koji prebivahu u Samariji i njezinim gradovima, u Transjordaniji sve do Jeruzalema, Batane, Kelusa, Kadea, Egipatske rijeke, Tafnesa, Ramsesa i po svemu podruju Geema, 10sve do onkraj Tanisa i Memfisa, najposlije svima stanovnicima Egipta sve do granice Etiopije. 11Ali stanovnici svake od tih pokrajina narugae se poruci Nabukodonozora, kralja Asiraca, i ne okupie se oko njega da bi uza nj vojevali. Nisu ga se bojali, jer on za njih bijae obian ovjek. Otposlae praznih ruku glasnike njegove, ne iskazavi im poasti. 12Tada se Nabukodonozor uasno razbjesni protiv svih tih podruja i zakle se svojim prijestoljem i svojim kraljevstvom da e im se osvetiti i maem opustoiti sve pokrajine Cilicije, Damaska, Sirije, unititi sve stanovnike koji ivljahu na podruju Moaba, plemena Amona, itave Judeje i sve itelje Egipta sve do obaju mora. 13Godine sedamnaeste stade sa svojom vojskom protiv kralja Arfaksada, potue ga u borbi, raspri mu svu vojsku, konjanitvo i kola, 14zagospodari njegovim gradovima, doprije do Ekbatane, zauze kule, opljaka trgovita, svede sjaj njegov na sprdnju. 15Arfaksada uhvati u planinama Ragaua, dade ga izbosti sulicama i tako ga se rijei zauvijek. 16Vrati se tada u Ninivu sa svom svojom vojskom i s golemim mnotvom ratnika to im se bijahu pridruili. Tu se u miru i spokojstvu on i njegova vojska predadoe besposlici i uivanju stotinu i dvadeset dana.