1Kad je prestala vapiti Bogu Izraelovu i kad je zavrila svoju molitvu, 2ustade gdje bijae pala niice, dozva svoju slukinju i sie u odaje u kojima je provodila subote i svetkovine svoje. 3Svue sa sebe kostrijet, skide udovike haljine, opra vodom tijelo, namaza se mirisavom mau, poelja kosu i stavi prevjes na glavu, odjenu se u sveane haljine u koje se odijevala dok je jo ivio mu njezin Manae. 4Obu sandale, metnu narukvice, ogrlice, prstenje, naunice i sav nakit: uresi se to je mogla ljepe da bi oarala oi ljudi koji je budu gledali. 5Slukinji preda mijeh vina i vr ulja, napuni dvojae jemenom kaom, pogaama suhoga voa i istim hljebovima; sve to sloi i stavi na nju. 6Uputie se njih dvije prema vratima grada Betulije i tu naoe Oziju s gradskim starjeinama Habrisom i Harmisom. 7Kad ovi ugledae Juditu preobraena lica i u onome ruhu, zadivie se ljepoti njezinoj pa e joj: 8"Bog otaca naih udijelio ti milost i dao ti da uspjeno izvede to si naumila na slavu sinova Izraelovih i uzvienje Jeruzalema." 9Judita se pokloni Bogu, a njima ree: "Zapovjedite da mi otvore gradska vrata. Izii u i izvesti to ste kazali." Oni naredie strai da otvori vrata kako je zatraila. 10Otvorie joj, pa Judita izie sa slukinjom. Ljudi su je iz grada pratili pogledom dok se sputala brdom i dok je poprijeko prelazila podoljem. Onda je vie nisu vidjeli. 11Dok su ile ravno podoljem, sretoe je asirske predstrae. 12Zaustavie je i upitae: "Kojemu narodu pripada? Odakle dolazi i kamo ide?" Ona odgovori: "Ki sam Hebrejaca i bjeim od njih, jer e vam se uskoro predati da vam budu hrana. 13Zaputila sam se Holofernu, vrhovnom zapovjedniku vae vojske, da se s njim iskreno porazgovorim. Pokazat u mu put kojim e morati poi da bi zagospodario svim brdovitim krajem a da ne izgubi ni jednog ovjeka, ni jedne ive due." 14Dok su ti ljudi sluali rijei njezine i promatrali je, bijahu zadivljeni njezinom ljepotom. Rekoe joj: 15"Spasila si svoj ivot pourivi se da sie k naem gospodaru. Sada idi njegovu atoru: nas nekolicina pratit emo te dok te ne predamo u ruke njegove. 16Kada se bude nala pred njim, ne drhti u srcu svome nego mu reci ono to si kazala i on e s tobom postupati dobro." 17Izabrae izmeu sebe stotinu ljudi. Oni su bili pratnja njoj i slukinji njezinoj, pa ih dovedoe do Holofernova atora. 18U taboru se sve uskomealo: vijest o Juditinu dolasku poe od usta do usta po svim atorima. Dooe ljudi i poredae se do nje dok je ona stajala pred Holofernovim atorom i dok mu se njezin dolazak najavljivao. 19Divljahu se ljepoti njezinoj i sinovima Izraelovim zbog nje. I govorahu jedan drugome: "Tko moe prezreti narod koji ima takve ene? Zacijelo ne bi valjalo ostaviti u ivotu i jednog ovjeka toga naroda. Kad bi ga ostavili na miru, bili bi kadri opiniti sav svijet." 20Holofernove strae i dvorjanici njegovi izioe i uvedoe Juditu u ator. 21Holoferno je poivao na lealjci za zastorom od grimiza, zlata, smaragda i dragoga kamenja. 22Izvijestie ga o dolasku njezinu i on izie na atorski ulaz: pred njim su nosili srebrne svjetiljke uljanice. 23Kad se Judita nae pred njim i njegovim dvorjanicima, svi se zadivie ljupkosti lica njezina. Ona se pokloni padnuvi niice. Sluge je Holofernove podigoe.