1Kaza joj tada Holoferno: "Budi hrabra, eno! Ne plai se u srcu svome! Jer nisam nanio zla nikome od onih koji odluie sluiti Nabukodonozora, kralja sve zemlje. 2Pa da me i tvoj narod koji ivi u brdovitu kraju nije prezreo, ja ne bih digao koplja na nj. Ali su sami to skrivili. 3Nego, sada mi reci zato si pobjegla od njih a dola k nama. Dola si da se spasi! Hrabro, ivot e ti biti poteen noas a i poslije. 4Nitko ti nee nanijeti zla, nego e se postupati s tobom kako se postupa sa slugama moga gospodara i kralja Nabukodonozora." 5Judita mu odgovori: "Posluaj rijei robinje svoje. Neka slukinji tvojoj bude doputeno govoriti s tobom: neu noas govoriti lai svome gospodaru. 6Bude li slijedio savjete slukinje svoje, Bog e ti pomoi sretno izvesti djelo tvoje, a gospodar moj nee biti razoaran sa svojih pothvata. 7Neka ivi Nabukodonozor, kralj sve zemlje, neka ivi mo onoga koji te uputio kako bi uzmogao na pravi put izvesti svako ivo bie! Pomou tebe nisu mu doista podvrgnuti samo ljudi nego, zahvaljujui vrijednosti tvojoj, i divlje i domae ivotinje i ptice nebeske: sve ivi samo za Nabukodonozora i svu kuu njegovu. 8Douli smo ve i za razboritost i za otroumnost tvoju. Svoj je zemlji znano da si u svem kraljevstvu samo ti sposoban, vrstan i pronicav u ratnom umijeu. 9Doznali smo i za govor to ga je Ahior izgovorio na tvome vijeanju; budui da su ga stanovnici Betulije spasili, on im je kazao sve to je rekao pred tobom. 10A sada, moni gospodaru, nemoj potcjenjivati njegovo razlaganje nego ga pohrani u srcu svome jer je istinito: ne moe se rod na progoniti niti ga moe dohvatiti ma, osim ako sagrijei Bogu svome. 11Ali da moj gospodar ne bi ostao razoaran i promaio u svome pothvatu, past e na glavu njihovu smrt: tereti ih grijeh kojim su razgnjevili Boga svoga poinivi bezakonje. 12Kako im je ponestalo hrane, a i vode imaju sve manje, prohtjelo im se da navale na stoku svoju i odluie da jedu to im je Bog zakonima zabranio. 13ak su naumili potroiti prvine ita i desetine vina i ulja, uvane i namijenjene sveenicima koji u Jeruzalemu slue Boga naega; a ipak su to stvari kojih se nitko od naroda nije smio ni rukom dodirnuti. 14Otpravili su u Jeruzalem, budui da i tamonji stanovnici isto rade, glasnike da im donesu potrebno doputenje od Vijea starjeina. 15im im stigne doputenje te izvre svoj naum, toga istog dana bit e ti predani na unitenje. 16Kada sam ja, slukinja tvoja, doznala sve to, pobjegoh od njih. Bog me poslao da sudjelujem s tobom u pothvatu kojemu e se zauditi sva zemlja kada za nj uje. 17Jer slukinja je tvoja pobona i tuje Boga nebeskoga i dan i no, pa sada, kad ostanem uza te, gospodaru, tvoja e slukinja samo zatraiti da moe nou otii prema dolini. Ondje u moliti Boga, pa e mi kazati kada oni poine grijeh. 18Zatim u se vratiti i tebe obavijestiti, i ti e tada izai sa svom vojskom. Meu njima nee biti nikoga da ti se odupre. 19Odvest u te kroz Judeju sve do samog Jeruzalema, postavit u usred njega prijestolje tvoje. Ti e ih tjerati pred sobom kao to se tjera stado koje nema pastira. Ni pas pred tobom nee zalajati. Sve sam to predosjetila, to mi je objavljeno, pa sam poslana da ti odam." 20Te se rijei svidjee Holofernu i svima njegovim slugama. Zadivie se mudrosti njezinoj te uzviknue: 21"Od jednoga do drugog kraja svijeta nema ravne njoj ljepotom lika i mudrou razlaganja." 22A Holoferno joj ree: "Dobro je uinio Bog to te poslao pred tvojim narodom da nama pripadne mo, a propast onima koji su prezreli moga gospodara. 23A ti si plemenita izgledom i lijepo zbori. Bude li sve uinila kao to si kazala, tvoj Bog postat e i moj Bog, a ti e provoditi svoje dane u palai kralja Nabukodonozora i bit e slavna na svoj zemlji."