1A uveer se asnici brzo povukoe. Bagoa zatvori ator izvana, poto je otpravio od svoga gospodara one koji su se jo ondje nalazili. Svi odoe na poinak: bijahu umorni jer se gozba jako oduljila. 2Juditu ostavie samu u atoru. Holoferno pao na postelju jer ga vino bijae potpuno svladalo. 3Judita je naredila svojoj slukinji da je eka pred lonicom kao i svakog dana. Rekla je da e izai na molitvu. Tako je kazala i Bagoi. 4Svi bijahu otili od Holoferna, nitko, ni malen ni velik, nije ostao u lonici. Judita, stojei kraj Holofernove postelje, ree u srcu svom: "Gospode, Boe svake sile, svrni u ovome asu pogled svoj na djelo ruku mojih da se prodii Jeruzalem! 5Ovo je pravi as da se pobrine za svoju batinu i ostvari moju zamisao o propasti neprijatelja koji su nasrnuli na nas." 6Prie stupu postelje, do Holofernove glave, i skide odande Holofernov ma. 7Zatim, primaknuvi se postelji, zgrabi kosu Holofernovu i kaza: "Gospodine Boe Izraelov, ojaaj me danas!" 8I iz sve snage udari dvaput Holoferna po vratu i odrubi mu glavu. 9Njegov trup potom otkotrlja s leaja i stre zastor sa stupova. Malo kasnije izie i glavu Holofernovu predade slukinji. 10Ona je metnu u svoju torbu. Obadvije zatim, po obiaju, izioe na molitvu. Preavi tabor, zaokruie ono podolje, popee se na uzvisinu Betulije i dooe pod njezina vrata. 11Judita se javi jo izdaleka strai na vratima: "Otvorite, otvorite vrata! S nama je Bog na da izvede junatvo u Izraelu i jakost protiv neprijatelja kao to je uinio i danas." 12Kako graani zaue njezin glas, pourie se do vrata svoga grada i pozvae starjeine gradske. 13Strae se svi, malo i veliko, jer ih je njezin dolazak iznenadio. Otvorie vrata, primie ih, zapalie vatru da se vide i okruie ih. 14Judita im jakim glasom kaza: "Hvalite Boga! Hvalite ga! Hvalite Boga koji nije uskratio milosti svoje kui Izraelovoj nego je mojom rukom noas potukao neprijatelje nae." 15Izvadivi glavu iz torbe, pokaza im je i ree: "Evo glave Holoferna, vrhovnog zapovjednika vojske asirske, i evo zastora pod kojim je leao pijan. Bog ga je pogodio rukom jedne ene! 16Neka ivi Gospodin koji me zatitio na putu kojim sam hodila! Jer je moje lice zatravilo Holoferna na propast njegovu, nije zgrijeio sa mnom te me tako nije osramotio ni okaljao." 17Puk, sav izvan sebe, pade niice da se pokloni Bogu i povika u jedan glas: "Blagoslovljen da si, Boe na, koji si danas satro neprijatelje naroda svoga!" 18Ozija joj kaza: "Blagoslovljena bila, keri, od Boga Svevinjega vie od svih drugih ena na zemlji! Blagoslovljen Gospod Bog, stvoritelj neba i zemlje, koji te vodio da odsijee glavu voi neprijatelja naih! 19Jer tvoje pouzdanje nee biti izbrisano iz srdaca ljudi nego e se oni dovijeka sjeati Boje moi. 20Neka Bog uini da to bude na tvoju vjenu diku i neka te nagradi svakim dobrom, jer kad bi ponien na rod, nisi tedjela ivota svoga, nego si sprijeila nau propast ivei pravedno pred naim Bogom!" A sav narod nadoda: "Amen! Amen!"