1Judita im ree: "Posluajte me, brao! Uzmite ovu glavu i objesite je na krunite naih zidina. 2im zora zarudi te sunce obasja zemlju, neka se svatko mai svog oruja i svi hrabri muevi neka izau iz grada. Izabrat ete im vou kao da toboe hoete sii u ravnicu, na asirske predstrae. Ali neete sii. 3Oni e pograbiti svoje oruje, otii e u tabor i probudit e zapovjednike asirske vojske. Zajedno e otrati k Holofernovu atoru, i kad Holoferna ne nau, spopast e ih uas i pobjei e ispred vas. 4Vi i svi koji ive u granicama Izraela, progonite ih i unitite na putu njihova uzmaka. 5Ali prije nego sve to izvedete, pozovite mi Ahiora Amonca da svojim oima prepozna onoga koji je prezreo kuu Izraelovu a njega poslao k nama u smrt." 6Pozvae Ahiora iz Ozijine kue. Kako doe i vidje Holofernovu glavu u rukama jednog od lanova narodnoga zbora, srui se na zemlju i onesvijesti. 7Kada se osvijestio, baci se do nogu Juditi, pokloni joj se i uskliknu: "Blagoslovljena da si u svakome atoru Judinu i u svakom narodu! Svatko e drhtati od straha kad uje tvoje ime! 8A sada mi pripovjedi to si sve izvela ovih dana." Judita mu usred mnotva pripovjedi sve to je uinila od onoga dana kad je otila pa do tada, do toga razgovora s njima. 9Kad je zavrila kazivanje, narod pone klicati od radosti: svim gradom odjeknue radosni povici. 10Tada Ahior, vidjevi to je sve uinio Bog Izraelov, povjerova vrsto u Boga te se dade obrezati i tako bi pribrojen narodu Izraelovu. 11A kad zarudje zora, objesie Holofernovu glavu na zidine. Svaki pograbi svoje oruje te jurnue u odredima niz padine. 12Kada ih Asirci ugledae, obavijestie svoje zapovjednike. Ovi pooe zapovjednicima, tisunicima i ostalim asnicima svojim. 13Dooe do Holofernova atora pa kazae upravitelju njegovih dobara: "De probudi naega gospodara. Oni su se robovi usudili sii i napasti nas da zauvijek budu uniteni." 14Bagoa ue i pljesnu rukama pred atorskim zastorom: miljae da Holoferno spava s Juditom. 15Ali kako se nitko ne odazva, razmaknu zastore, ue u lonicu i nae truplo baeno na prag: glave nigdje, bijae odnesena. 16Kriknu iza glasa te plaui, jecajui i snano zapomaui rastrga na sebi haljine. 17Ue zatim u ator u kojem je boravila Judita i ne nae je. Onda otra k narodu i povika: 18"Ovi su robovi podmukli: jedna sama Hebrejka osramotila je dom kralja Nabukodonozora. Evo Holoferna na zemlji, ali glave na njemu nema." 19Kad zapovjednici vojske asirske ue te rijei, razderae na sebi haljine, duu im spopade silan strah, a taborom im se prolomie otri krikovi i silna kuknjava.