1I oni koji su se jo nalazili u atorima, kad su uli to se dogodilo, skamenie se. 2Uhvati ih strava i strah te ne bijae ovjeka koji bi ostao uza svoga blinjega, nego se svi bezglavo razbjeae po svim brdima i ravnicama. 3I oni koji se bijahu utaborili u brdovitom kraju oko Betulije nagoe u bijeg. Tada se Izraelci sa svim svojim ratnicima bacie na njih. 4Ozija posla u Betomastaim, Bebe, Kobe, Kolu i na sve podruje Izraela skorotee s porukom o onome to se dogodilo: neka svi nasrnu na neprijatelje te ih unite. 5im to doznae, svi sinovi Izraelovi jednoduno udarie na njih te su ih tukli sve do Hobe. Tako uinie i oni koji su pristigli iz Jeruzalema i sa svih brda, jer je i njima javljeno to se dogodilo u neprijateljskom taboru. itelji Gileada i Galileje udarie zatim s boka te su ih estoko tukli sve dok ne umakoe u Damask i njegove krajeve. 6Ostali stanovnici Betulije nasrnue na tabor Asiraca, oborie ga te nagrabie bogat plijen. 7Vrativi se s pokolja, sinovi Izraelovi zagospodarie preostalim. I sela i gradii po brdima i ravnicama domogoe se silna plijena; bijae ga doista mnogo. 8Veliki sveenik Joakim i starjeine sinova Izraelovih koji su ivjeli u Jeruzalemu dooe da se dive dobroinstvu to ga Gospod uini Izraelu, da vide Juditu i da je pozdrave. 9Kad uoe u kuu njezinu, svi je jednoduno blagoslovie govorei: "Ti si slava Jeruzalema! Ti si najvii ponos Izraela! Ti si uzviena dika roda naega! 10Rukom svojom sve si to uinila, Izraelu dobra pribavila, Bogu samom time omiljela! Blagoslovljena da si na vjena vremena od Gospoda Svevladara." A sav narod ree: "Amen!" 11Trideset je dana narod pljakao tabor. Juditi dadoe ator Holofernov, svu srebrninu, naslonjae, posue i sav njegov namjetaj. Ona uze sve to, natovari svoju mazgu, zatim dade upregnuti svoja kola te ih napuni. 12Sve su ene Izraelove trale da je vide, hvalile je i plesove izvodile u ast njezinu. Onda ona uze brljane u ruke i pokloni ih enama koje su je pratile. 13Zatim se ona i njezine pratilice ovjenae maslinovim granicama. Ona je stupala na elu naroda i predvodila ene u plesu; slijedili su je Izraelci naoruani, okieni vijencima i s hvalospjevom na usnama. 14Usred sveg Izraela Judita zapjeva ovu zahvalnicu, a sav je narod glasno prihvatio taj hvalospjev.