1Judita zapjeva: "Slavite Boga moga s bubnjevima, Gospodinu pjevajte s cimbalima, psalam i pohvalu izvijajte mu u ast, veliajte i zazivajte Ime njegovo! 2Jer Gospod Bog to dokonava ratove, da bi udario tabor svoj usred naroda, izbavi me iz ruke progonitelja mojih. 3Asur sie s planina sjevernih, doe sa silnom vojskom svojom. Mnotvo njihovo potoke zakri, konji njihovi bregove prekrie. 4Kaza da e kraj moj zapaliti, moje mladie maem isjei, o tlo razmrskati moju dojenad, kao plijen moju djecu uzeti, ugrabiti moje djevice. 5Gospod Svevladar svlada ih rukom ene jedne! 6Nisu im mladii silnika slomili, Titanovi sinovi nisu ga oborili, divovi silni nisu ga napali, nego Judita, ki Merarijeva, ljepotom svoga lica njega uniti! 7Ona svue udovike haljine, da bi Izraelce ugnjetene podigla, namaza lice mau mirisnom, 8na kose prevjes stavi, lanene halje uze da ga opini. 9Sandala njemu oko zatravi, ljepota njena duu mu zarobi, ma mu kroza iju proe. 10Perzijce njena hrabrost osupnu, a Medijce smionost zaprepasti. 11Tad viknue ponizni moji, a oni se prepadoe, nemoni moji, a oni se prestravie; podigoe glas, a oni u bijeg nagoe! 12Djevojica sasjekoe ih sinovi, pobie ih kao sinove odmetnika, u boju Boga moga pogiboe. 13Bogu svom pjevat u pjesmu novu. Velik si i slavan, Gospode! U sili divan i nepobjediv! 14Sva stvorenja tvoja tebi neka slue, jer ti samo ree, i postadoe; posla duh svoj, i on ih oblikova. I glasu tvome nitko ne odolje. 15Planine e se iz temelja s vodama potresti, hridi e se pred tobom kao od voska istopiti, ali prema onima koji te se boje ti e i tada milostiv biti. 16Neznatna ti je svaka rtva na ugodan miris, jo neznatnija pretilina paljenice, ali tko se boji Gospoda - velik je zauvijek. 17Jao narodima koji ustanu na narod moj! Bog Svevladar kaznit e ih na dan Suda: poslat e oganj i crve u meso njihovo, a oni e u boli jaukati zauvijek." 18Kada dooe u Jeruzalem, poklonie se Bogu, a poto se narod oisti, prinesoe paljenice, dragovoljne prinose i darove. 19Judita posveti kao "herem" sve Holofernove predmete koje joj puk bijae predao i svilene tkanine koje bijae uzela s postelje njegove. 20Narod se veselio tri mjeseca u Jeruzalemu pred Svetitem i Judita je ostala s njima. 21A nakon tih dana svaki se vrati na svoju batinu. Judita se povue u Betuliju i osta na svom posjedu. I svega vijeka svojega bila je slavna na svoj zemlji. 22Mnogi su je prosili, ali ona ne upozna ni jednoga ovjeka u sve dane ivota svojega otkad joj umrije mu Manae i bi pridruen narodu svome. 23Starjela je i u domu mua svojega postigla dob od sto i pet godina. Slukinji svojoj dala je slobodu. Umrije u Betuliji. Pokopae je u peini Manaea, mua njezina. 24Dom Izraelov oplakivae je sedam dana. Prije smrti razdijelila je svoja dobra roacima svojim i roacima mua svojega Manaea. 25U Juditino vrijeme, a i mnogo poslije smrti njezine, ne bijae nikoga tko bi zadavao strah sinovima Izraelovim.