1Tree godine Kira, kralja perzijskoga, Danielu, prozvanome Baltazar, bi objavljena rije - rije istinita: velik rat. On je nastojao razumjeti rije, i razumijevanje bi mu dano u vienju. 2U te dane ja, Daniel, alovao sam tri sedmice: 3nisam jeo tenih jela; meso ni vino nije ulazilo u moja usta i nisam se mazao uljem dok ne prooe te tri sedmice. 4Dvadeset i etvrtoga dana prvog mjeseca bijah na obali velike rijeke Tigrisa; 5podigoh oi da vidim, i gle: ovjek odjeven u lanene haljine, oko pasa mu pojas od zlata ofirskoga, 6tijelo mu poput krizolita, lice kao munja, oi kao baklje ognjene, ruke i noge poput mjedi uglaene, zvuk rijei njegovih kao amor mnotva. 7Jedini ja, Daniel, gledah ovo vienje, ljudi koji bijahu sa mnom ne vidjee ga, ali ih spopade silan strah te pobjegoe da se sakriju. 8Ostadoh sam gledajui to veliko vienje; onemoah, lice mi problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi. 9Zauh glas njegovih rijei, i kad razabrah glas, onesvijestih se i padoh licem na zemlju. 10I gle: ruka me dotae i pomoe mi da se uprem na koljena i na dlanove. 11On mi ree: "Daniele, miljenie, pripazi na rijei koje u ti kazati! Ustani, jer ja sam evo k tebi poslan." To ree, a ja ustadoh drui. 12I kaza mi: "Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kad si odluio da se ponizi pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su rijei usliane i ja sam doao zbog tvojih rijei. 13Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, doe mi u pomo. Ostavih ga nasuprot Knezu perzijskome, 14a ja dooh da ti kaem to e zadesiti tvoj narod na svretku dana. Jer jo e jedno vienje biti za one dane." 15Poto mi to ree, ja oborih pogled na zemlju, bez rijei. 16I gle: onaj, slian sinu ovjejem dotae se mojih usana. Otvorih usta da govorim te rekoh onome koji stajae preda mnom: "Gospodaru moj, zbog ovog vienja obuzee me tjeskobe i onemoah. 17I kako e sluga Gospodina svoga govoriti s Gospodinom kad posve onemoah i dah me ostavi?" 18Tada me se opet dotae onaj to bijae kao ovjek te me okrijepi. 19On ree: "Ne boj se, miljenie! Mir tebi! Budi jak! Ohrabri se!" I dok mi to govorae, ja se ohrabrih pa rekoh: "Govori, Gospodine, jer si me ohrabrio!" 20Tada e on: "Zna li zato sam doao k tebi? Sad u se vratiti da se borim protiv Kneza Perzije; a im svrim, doi e Knez Grke. 21Ali u ti prije otkriti to je zapisano u Knjizi istine. Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio, osim Mihaela, Kneza vaega,