1U ono e vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji titi sinove tvog naroda. Bit e to vrijeme tjeskobe kakve ne bijae otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj e se narod spasiti - svi koji se nau zapisani u Knjizi. 2Tada e se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vjeni ivot, drugi za sramotu, za vjenu gadost. 3Umnici e blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge uili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vjenost. 4A ti, Daniele, dri u tajnosti ove rijei i zapeati ovu knjigu do vremena svretka! Mnogi e tumarati, i bezakonja e rasti." 5Ja, Daniel, pogledah, kad eno: druga dvojica stajahu jedan s jedne, drugi s druge strane rijeke. 6Jedan upita ovjeka odjevena u lanene haljine koji stajae iznad voda rijeke: "Kada e doi kraj tim udesima?" 7Zauh ovjeka odjevena u lanene haljine, koji stajae iznad voda rijeke; on podie k nebu desnicu i ljevicu, kunui se Vjeno ivim. "Nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena - kada doe kraj rasulu snage svetoga naroda - sve e se to svriti." 8Ja sluah, ali ne razumjeh, pa upitah: "Gospodaru, kako e to svriti?" 9On ree: "Idi, Daniele, ove su rijei tajne i zapeaene do vremena svretka. 10Mnogi e se oistiti, ubijeliti i prokuati; a bezbonici e i dalje biti bezboni; bezbonici se nee urazumjeti, a umnici e razumjeti. 11Od asa kad bude dokinuta svagdanja rtva i postavljena grozota pustoi: tisuu dvjesta i devedeset dana. 12Blago onomu koji doeka i dosegne tisuu trista trideset i pet dana! 13A ti idi i otpoini; ustat e da primi svoju batinu na kraju dana."