1U Babilonu ivljae neki ovjek po imenu Jojakim. 2On se oeni Suzanom, kerju Hilkijinom, veoma lijepom i bogobojaznom. 3Njezini roditelji bijahu pravednici i odgojie svoju ker po Zakonu Mojsijevu. 4Jojakim bijae vrlo bogat: uz kuu imae vrt. Judejci se skupljahu kod njega jer bijae potovaniji od svih. 5One godine izabrae za suce dva starca iz naroda. O takvima ree Gospod: "Bezakonje izae iz Babilona po starjeinama, sucima koji su se smatrali upravljaima naroda." 6Ovi posjeivahu kuu Jojakimovu, i svi koji imahu kakvu parnicu obraahu se njima. 7Kad bi se narod, oko podneva, raziao, Suzana bi dolazila etati u vrt svog mua. 8Ona je dva starca svaki dan promatrahu gdje ulazi i eta, pa je poeljee. 9Izgubie od toga razum, odvratie svoje oi od Neba i zaboravie njegove pravedne sudove. 10Obojica njome ranjena, skrivahu jedan od drugoga svoju muku, 11jer su se stidjeli priznati svoju pohotu za njom, 12ali su ivo nastojali da je svaki dan vide. 13Jednom se rastadoe rekavi: "Hajdemo kui, doba je ruku." I svaki ode na svoju stranu, 14ali se vratie i naoe na istom mjestu. Ispitujui se za povod, priznae pohotu za njom, i tada ugovorie priliku kad bi mogli zatei Suzanu samu. 15I dok su tako vrebali zgodan dan, ue ona jednom, kao i minulih dana, samo sa dvije djevojke: htjede se okupati u vrtu, jer bijae vrue. 16Ondje ne bijae nikoga: osim ona dva starca, koji je, skriveni, vrebahu. 17Ona ree djevojkama: "Donesite mi ulja i pomasti pa zakljuajte vrtna vrata da se okupam!" 18One uine kako im zapovjedi: zakljuae vrtna vrata te izioe na pokrajna vrata da donesu to im je zapovjedila; nita nisu znale o starcima, jer bijahu skriveni. 19im djevojke izaoe, oni ustadoe i pritrae k njoj. 20"Evo, rekoe, vrtna su vrata zakljuana, nitko nas ne vidi. Mi te se poeljesmo, podaj nam se i budi naa! 21Ako li nee, mi emo protiv tebe svjedoiti da je neki mladi bio s tobom i da si zbog toga udaljila od sebe svoje djevojke." 22Suzana zastenja: "Odasvud sam pritisnuta: uinim li to, smrt me eka; ne uinim li, neu vam ruci umai. 23Milije mi je da neduna padnem u vae ruke nego da sagrijeim pred Gospodom." 24I povika iza glasa. Okrenue vikati i oba starca na nju, 25a jedan potra i otvori vrtna vrata. 26Kad ukuani ue krikove u vrtu, dotrae na pokrajnja vrata da vide to se dogodilo. 27Poto starci ispripovjedie svoju pripovijest, postidjee se sluge veoma, jer se o Suzani takvo to nikad ne u. 28Sutradan se narod sabra kod Jojakima, njezina mua. Dooe onamo starci, puni bezbone namjere da Suzanu usmrte. 29Rekoe skupljenu narodu: "Poaljite po Suzanu, ker Hilkijinu, enu Jojakimovu!" Poslae po nju. 30Ona doe sa svojim roditeljima, djecom i svim roacima. 31A Suzana bijae veoma ljupka i ljepolika. 32Kako bijae pod koprenom, oni bezakonici naredie da skine koprenu da bi se nasitili njezine ljepote. 33Svi njezini plakahu, a tako i svi koji je gledahu. 34Oba starca ustadoe usred naroda i stavie joj ruke na glavu. 35Ona plaui, srca zaufana u Gospoda, pogleda prema nebu. 36Starci rekoe: "Dok mi etasmo sami po vrtu, ue ona sa dvije djevojke, zakljua vrtna vrata i otpusti djevojke. 37Prie k njoj mladi koji bijae skriven i lee s njom. 38Mi bijasmo u kutu vrta; videi to bezakonje, potrasmo k njima. 39Vidjesmo ih zajedno, ali ne mogosmo uhvatiti mladia jer bijae jai od nas pa otvori vrata i pobjee. 40Ali ovu uhvatismo i zapitasmo tko ono bijae. 41Ne htjede nam kazati. Za to svjedoimo." Povjerova im zbor - ta oni bijahu starjeine narodne, suci, i osudie je na smrt. 42Suzana povika iza glasa: "Boe vjeni, ti koji poznaje tajne, koji zna sve prije negoli se zbude, 43ti znade da su lano svjedoili protiv mene. I evo umrijet' mi je, a da ne uinih nita od onoga to je njihova pakost izmislila protiv mene." 44Gospod uslii njezin vapaj. 45Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog momia Daniela. 46On povika iza glasa: "Ja sam ist od krvi njezine!" 47Sav se narod okrenu prema njemu i zapita: "to si to kazao?" 48Stade posred njih i ree: "Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez istrage i bez uvida u istinu osudiste ker Izraelovu? 49Vratite se u sudnicu, jer lano ovi svjedoie protiv nje." 50Sav se narod brzo vrati, a starjeine mu rekoe: "Doi, sjedni meu nas i reci nam, jer tebi Bog dade starjeinstvo!" 51Tada im ree Daniel: "Rastavite daleko jednoga od drugoga, i ja u ih ispitati." 52Rastavie ih, pa Daniel dozva jednoga od njih i ree mu: "Stari zlikove, sada dooe na te grijesi koje neko uini, 53donosei nepravedne presude, osuujui nedune i oslobaajui krivce, dok Gospod govori: 'Neduna i pravedna da nisi ubio.' 54Sada, dakle, ako si ovu doista vidio, reci nam: pod kojim si ih drvetom vidio zajedno?" On odgovori: "Pod jednom triljom." 55Daniel ree: "Zaista, slagao si na svoju glavu. Evo, Aneo je Boji ve dobio od Boga zapovijed da te rasijee po sredini." 56I otpusti ovoga, a dade dovesti drugoga te mu ree: "Sjeme Kanaanovo, a ne Judino, ljepota te zaludila, strast ti srce okrenula! 57Ovako ste radili sa kerima Izraelovim, a one su vam se od straha podavale. Ali se ki Judina ne podloi vaem bezakonju. 58Reci mi dakle pod kojim si ih drvetom zatekao zajedno!" On odgovori: "Pod jasikom." 59Daniel mu ree: "Pravo si i ti lagao na svoju glavu. Aneo Boji eka s maem u ruci da te rasijee po sredini te vas obojicu zatre." 60Tada sav zbor stade iza glasa vikati i blagoslivljati Boga koji spasava one to se u nj uzdaju. 61I okrenue se protiv one dvojice staraca kojima je Daniel iz njihovih usta dokazao lano svjedoenje. 62I uinie njima kako u svojoj pakosti oni smislie blinjemu: pogubie ih prema zakonu Mojsijevu. Tako onoga dana bi spaena jedna neduna krv. 63Hilkija i njegova ena dadoe hvalu Bogu za svoju ker Suzanu, a tako i Jojakim, mu njezin, i svi njezini roaci, to se na njoj ne nae nita sramotno. 64I od onoga dana Daniel postade velik u oima naroda.