1Kralj Astijag bi pridruen svojim ocima, a naslijedi ga Kir Perzijanac. 2Daniel ivljae kod kralja, koji ga potivae vie nego bilo kojega od svojih prijatelja. 3A imali su u Babilonu kumira imenom Bela i prinosili mu svaki dan po dvanaest artaba najboljeg brana, etrdeset ovaca i est metreta vina. 4I kralj ga je tovao i svaki dan iao da mu se klanja. A Daniel se klanjae svome Bogu. 5Stoga mu ree kralj: "Zato se ti ne klanja Belu?" On odgovori: "Jer ne tujem rukotvorenih kumira, nego Boga ivoga, koji stvori nebo i zemlju i koji gospodari svakim tijelom!" 6Tada e kralj: "Ti dakle misli da Bel nije ivi bog? Zar ne vidi to sve pojede i popije svaki dan?" 7I ree Daniel smijeei se: "Ne varaj se, kralju; iznutra je od gline, izvana od mjedi; nikada taj jo nije ni jeo ni pio." 8Kralj, bijesan, dozva Belove sveenike te im ree: "Ako mi ne reknete tko jede ovu hranu, umrijet ete; no ako dokaete da to Bel jede, umrijet e Daniel to pogrdi Bela." 9I ree Daniel kralju: "Neka bude po tvojoj rijei!" A sveenika Belovih bijae sedamdeset, ne brojei ene i djecu. 10Kralj tako ue s Danielom u hram Belov. 11Sveenici mu Belovi rekoe: "Mi emo izii, a ti, o kralju, naredi da se postave jela i donese mijeano vino: zatim zakljuaj vrata i zapeati ih svojim prstenom; ako ujutro doe i ne nae da je Bel sve pojeo, neka umremo - mi ili Daniel, na klevetnik." 12Nisu se bojali, jer bijahu nainili pod stolom tajni ulaz kojim bi svaki dan dolazili i troili jelo. 13Ali kad oni izaoe i kralj dade postaviti jela Belu, 14Daniel naredi svojim slugama da donesu pepela i njime pospu sav hram pred oima kraljevim. Tada izioe, zakljuae vrata, zapeatie ih kraljevim prstenom te otioe. 15Sveenici, po obiaju, dooe nou sa enama i djecom: sve izjedoe i popie. 16Kralj sutradan urani, a tako i Daniel. 17I kralj ga zapita: "Daniele, jesu li peati nepovrijeeni?" - "Nepovrijeeni su, kralju", odgovori Daniel. 18im se otvorie vrata, kralj pogleda na stol i povika iza glasa: "Velik li si, Bele, i nema nikakve prijevare u tebe!" 19Daniel se nasmija; zadra kralja da ne ue, pa mu ree: "Pogledaj pod, istrai ije su ovo stope!" 20"Vidim stope mukaraca, ena i djece" ree kralj. 21I bijesan, dade uhvatiti sveenike, ene i djecu njihovu. Tada mu pokazae tajna vrata na koja su ulazili i troili ono to bijae na stolu. 22Kralj ih dade pogubiti, a Bela predade Danielu, koji razori njega i njegov hram. 23A bijae i velik zmaj koga tovahu Babilonci. 24Kralj ree Danielu: "Hoe rei da je mjeden? Gle! ivi, jede, pije: nee valjda kazati da ovo nije ivi bog. Pokloni mu se!" 25Daniel odgovori: "Ja se klanjam Gospodu Bogu svome; on je Bog ivi. A ti, kralju, daj mi vlast, i ja u ubiti ovu zmiju bez maa i bez toljage." 26I ree kralj: "Dajem ti!" 27Tada Daniel uze smole, masti i dlaka, sve to ispee, naini od toga kuglice te ih baci zmaju u drijelo. Zmaj proguta i rasprsnu se. A Daniel ree: "Gledajte emu se klanjate!" 28Kad to ue Babilonci, silno se razbjesnjee i pobunie se protiv kralja. Rekoe: "Kralj postade idov: Bela srui, zmaja ubi, sveenike pokla." 29Navalie dakle kralju i rekoe: "Predaj nam Daniela, inae emo ubiti tebe i tvoj dom!" 30I vidje kralj da estoko navaljuju; prisiljen, preda im Daniela. 31Oni ga bacie u lavlju jamu: i ostade ondje est dana. 32U jami bijae sedam lavova kojima davahu svaki dan po dva trupla i dvije ovce: tada im ne dadoe nita da bi prodrli Daniela. 33A prorok Habakuk bijae u Judeji: upravo bijae skuhao kau i nadrobio kruha u posudu te poao da odnese eteocima u polje. 34I Aneo Gospodnji ree Habakuku: "Odnesi ruak koji ima u Babilon, Danielu u lavljoj jami!" 35Habakuk odgovori: "Gospodine, Babilon ne vidjeh i za jamu ne znam!" 36Aneo ga Gospodnji uhvati za vrh glave i nosei za kiku spusti ga u Babilonu povrh jame hitrinom svoga duha. 37I povika Habakuk: "Daniele, Daniele, uzmi ruak to ti ga alje Bog!" 38A Daniel ree: "Spomenuo si se mene, Boe, i nisi zapustio one koji tebe ljube." 39I ustade Daniel i blagova, a Aneo Gospodnji odmah vrati Habakuka u njegovu zemlju. 40Sedmoga dana doe kralj da oplae Daniela; prie jami, pogleda, kad ono: Daniel sjedi. 41Tada kralj povika iza glasa: "Velik si, Gospode Boe Danielov, i nema drugoga Boga osim tebe!" 42I zapovjedi da Daniela izvade iz jame i da onamo bace one koji su njega htjeli upropastiti: lavovi ih uas poderae pred njegovim oima.