1Ja, Nabukodonozor, ivljah mirno u svojoj kui i sretno u svojoj palai, 2kad vidjeh sanju koja me uplaila. Utvare i vienja to su mi se na mom leaju vrzla po glavi uznemirie me. 3I naredih: neka mi pozovu sve mudrace babilonske da mi kau to sanja znai. 4Dooe gataoci, arobnici, zvjezdari i tumai znakova: ja im rekoh svoju sanju, a oni mi ne znadoe rei njezino znaenje. 5Tada doe preda me Daniel, koji je nazvan Baltazar prema imenu moga boga, i u komu prebiva duh Boga Svetoga. Ja mu pripovjedih svoju sanju: 6"Baltazare, starjeino gatalaca, znam da u tebi prebiva duh Boga Svetoga i da ti nijedna tajna nije preteka: evo sanje to je imah: daj mi njezino znaenje. 7Evo vienja to mi se na postelji vrzlo po glavi: Pogledam, kad evo jedno stablo usred zemlje vrlo veliko. 8Stablo poraste, postade snano, visina mu dosee nebo, vidjelo se s krajeva zemlje. 9Kronja mu bijae lijepa, plodovi obilni; na njemu je bilo hrane za sve, u njegovoj sjeni poivae zvijerje poljsko, na njegovim se granama gnijezdile ptice nebeske i svako se tijelo hranilo od njega. 10Ja promatrah vienja to su mi se na mojoj postelji vrzla po glavi kad, evo, Straar, Svetac, silazi s neba, 11silnim glasom vie: 'Posijecite stablo, okreite mu grane, poupajte mu lie, pobacajte plodove! Neka se ivotinje razbjegnu ispod njega i ptice s grana njegovih! 12U zemlji ostavite panj i korijenje u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj! Neka ga pere rosa nebeska, i travu zemaljsku neka dijeli sa zvijerjem poljskim! 13Neka mu se promijeni srce ovjeje, srce ivotinjsko nek' mu se dade! Sedam vremena neka proe nad njim! 14Tako su presudili Straari, tako su odluili Sveci, da sve ivo upozna kako Svevinji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim: on ga daje kome hoe i postavlja nad njim najniega od ljudi!' 15Ovo je sanja to je vidjeh ja, kralj Nabukodonozor. A ti, Baltazare, reci mi njezino znaenje, jer mi nijedan od mudraca moga kraljevstva to ne moe rei; ti moe, jer u tebi je duh Boga Svetoga." 16Tada se Daniel, nazvan Baltazar, naas smete i prestrai u svojim mislima. Kralj ree: "Baltazare, ne daj se zbuniti ovom sanjom i njezinim znaenjem!" Baltazar odgovori: "Gospodaru moj, ova sanja neka bude tvojim dumanima i njezino znaenje tvojim mrziteljima! 17Stablo koje si vidio, veliko i snano, koje see sve do neba i vidi se po svoj zemlji, 18kronje lijepe i plodova obilnih na kojem bijae hrane za sve i pod kojim poiva zvijerje poljsko, a na njegovim se granama gnijezde ptice nebeske: 19to si ti, o kralju, koji si velik i moan, veliina ti se poveala i dosegla do neba, a tvoja vlast do krajeva zemlje. 20A to je vidio kralj kako Straar, Svetac, silazi s neba te govori: 'Posijecite stablo, raskomadajte ga, no njegov panj i korijenje ostavite u zemlji, u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj, neka ga pere rosa nebeska i dio neka mu bude sa zvijerjem poljskim dok ne proe sedam vremena nad njim' - 21ovo je znaenje, o kralju, odluka Svevinjega to e se ispuniti na mom gospodaru kralju: 22Izagnat e te iz drutva ljudi i sa ivotinjama e poljskim boraviti; hranit e se travom kao goveda, tebe e prati rosa nebeska; sedam e vremena proi nad tobom dok ne upozna da Svevinji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome on hoe. 23A to se reklo 'Ostavite panj i korijenje stabla' - tvoje e se kraljevstvo obnoviti im spozna da Nebesa imaju svu vlast. 24Zato, kralju, neka ti bude mio moj savjet: iskupi svoje grijehe pravednim djelima i svoja bezakonja milosrem prema siromasima, da bi ti potrajala srea." 25Sve se to dogodi kralju Nabukodonozoru. 26Dvanaest mjeseci kasnije, etajui babilonskim kraljevskim dvorom, 27kralj govorae: "Nije li to taj veliki Babilon to ga ja sagradih da mi bude kraljevskom prijestolnicom - snagom svoje moi, na slavu svoga velianstva?" 28Jo bijahu te rijei u ustima njegovim kad s neba doe glas: "Tebi se objavljuje, kralju Nabukodonozore! Kraljevstvo ti se oduzelo; 29bit e izagnan iz drutva ljudi, sa ivotinjama e poljskim boraviti; hranit e se travom kao goveda, i sedam e vremena proi nad tobom dok ne spozna da Svevinji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim, i da ga on daje kome hoe." 30I smjesta se rije izvri na Nabukodonozoru: bi izagnan iz drutva ljudi, jeae travu kao goveda, prala ga rosa nebeska; vlasi mu narastoe poput orlova perja, a njegovi nokti kao ptije pande. 31"Poto se navrie odreeni dani, ja, Nabukodonozor, podigoh oi prema nebu, razum mi se vrati, tada blagoslovih Svevinjega hvalei i uzvisujui onoga koji ivi dovijeka: njegovo je kraljevstvo - kraljevstvo vjeno, njegova je vlast za sva pokoljenja. 32Stanovnici zemlje - upravo kao da ih i nema: po svojoj volji postupa on s vojskom nebeskom i sa iteljima zemaljskim. Nitko ne moe zaustaviti njegovu ruku ili mu kazati: 'to to radi?' 33U isti as razum mi se vrati, i na slavu moje kraljevske asti vrati mi se velianstvo i sjaj; moji me savjetnici i velikai potraie, bih uspostavljen u kraljevsku ast i moja veliina jo poraste. 34Sada ja, Nabukodonozor, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja nebeskoga, ija su sva djela istina, svi putovi pravda i koji moe poniziti one koji hode u oholosti."