1A Darije Medijac preuze kraljevstvo, star ve ezdeset i dvije godine. 2Svidjelo se Dariju da postavi nad svojim kraljevstvom stotinu i dvadeset satrapa da budu nad svim kraljevstvom. 3Njima na elo stavi tri proelnika - Daniel bijae jedan od njih - kojima e satrapi polagati raun da se ne bi dosaivalo kralju. 4Daniel se toliko isticae svojim izvanrednim duhom iznad proelnika i satrapa te kralj miljae da ga postavi nad svim kraljevstvom. 5Tada proelnici i satrapi stadoe traiti povod, togod oko dravne uprave, zbog ega bi mogli optuiti Daniela; ali ne mogoe na njemu nai nita takvo, nita zbog ega bi ga prekorili, jer bijae vjeran, na njemu ni nemara ni ogreenja. 6Ti ljudi rekoe tada: "Neemo nai nikakva povoda protiv Daniela, osim da naemo neto protiv njega u zakonu njegova Boga." 7Tada proelnici i satrapi navalie na kralja te mu rekoe: "O kralju Darije, iv bio dovijeka! 8Svi proelnici kraljevstva, predstojnici i satrapi, savjetnici i namjesnici sloie se u tome da bi trebalo da kralj izda naredbu i zabranu: svaki onaj koji bi u roku od trideset dana upravio molbu bilo na kojega boga ili ovjeka, osim na tebe, o kralju, bit e baen u lavsku jamu. 9O kralju, potvrdi tu zabranu i potpii naredbu da bude neopoziva prema nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu!" 10Nato kralj Darije potpisa pismo i zabranu. 11Saznavi Daniel da je spis potpisan, otie u svoju kuu. Prozori gornje sobe bijahu otvoreni prema Jeruzalemu. Tu je on tri puta na dan padao na koljena blagoslivljajui, molei i hvalei Boga, kako je uvijek inio. 12Oni ljudi nahrupie i naoe Daniela gdje moli i zaziva svoga Boga. 13Tada odoe i pred kraljem se pozvae na kraljevsku zabranu: "Zar ti nisi potpisao zabranu prema kojoj e svaki onaj koji bi u vremenu od trideset dana upravio molbu na nekoga boga ili ovjeka, osim na tebe, o kralju, biti baen u lavsku jamu?" Kralj odgovori: "Tako je odlueno po nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu." 14Tada rekoe kralju: "Daniel, onaj od izgnanika judejskih, ne mari za tebe, o kralju, ni za tvoju zabranu koju si potpisao: tri puta na dan obavlja svoju molitvu." 15uvi te rijei, kralj se vrlo raalosti i odlui spasiti Daniela. Sve do suneva zalaza nastojae da ga spasi. 16Ali oni ljudi navalie na kralja govorei: "Znaj, o kralju, da prema medijsko-perzijskom zakonu nijedna kraljevska zabrana ili odluka ne moe biti opozvana!" 17Tada kralj naredi da dovedu Daniela i da ga bace u lavsku jamu. Kralj ree Danielu: "Bog tvoj, kome tako postojano slui, neka te izbavi." 18Donesoe kamen i stavie ga jami na otvor. Kralj ga zapeati prstenom svojim i prstenom svojih velikaa, da se nita ne mijenja za Daniela. 19Kralj se vrati u svoj dvor i provede no ne okusivi jela i ne dopustivi da mu dovedu sulonice. Nije mogao usnuti. 20Kralj ustade u ranu zoru, kad se danilo, i poe brzo k lavskoj jami. 21Kad se primae blizu, viknu alosnim glasom Danielu: "Daniele, slugo Boga ivoga, je li te Bog, kome postojano slui, mogao izbaviti od lavova?" 22Daniel odgovori: "O kralju, iv bio dovijeka! 23Moj je Bog poslao svog Anela; zatvorio je ralje lavovima te mi ne naudie, jer sam neduan pred njim. Pa i pred tobom, o kralju, ja sam bez krivice." 24Kralj se vrlo obradova i naredi da Daniela izvade iz jame. Izvadie Daniela iz jame neozlijeena, jer se bijae uzdao u svoga Boga. 25Kralj zapovjedi da dovedu one ljude koji bijahu optuili Daniela i da ih bace u lavsku jamu - njih, njihove ene i njihovu djecu: i prije nego dodirnue tlo, lavovi ih zgrabie i smrvie im kosti. 26Nato kralj Darije napisa svim plemenima, narodima i jezicima to stanuju po svoj zemlji: "Obilovali mirom! 27Evo naredbe koju donosim: u svemu mojem kraljevstvu neka se ljudi boje i neka dru pred Bogom Danielovim: On je Bog ivi, on ostaje dovijeka! Njegovo kraljevstvo nee propasti, njegovoj vlasti nema kraja! 28On izbavlja i spasava, ini znake i udesa na nebesima i na zemlji! On je spasio Daniela iz apa lavljih!" 29Daniel bijae sretan za vladanja Darija i za vladanja Kira Perzijanca.