1Prve godine Darija, sina Artakserksova, iz roda Medijaca, koji vladae kraljevstvom kaldejskim, 2prve dakle godine njegova kraljevanja, ja, Daniel, istraivah u Pismima broj godina koje se - prema rijei koju Jahve uputi proroku Jeremiji - imaju ispuniti nad ruevinama Jeruzalema: sedamdeset godina. 3Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojei moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu. 4Ja se moljah Jahvi, Bogu svome, priznavajui: "Ah, Gospodine moj, Boe veliki i strahoviti, koji uva Savez i naklonost onima koji tebe ljube i uvaju zapovijedi tvoje! 5Mi sagrijeismo, mi bezakonje poinismo, zlo uinismo, odmetnusmo se i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih. 6Nismo sluali sluge tvoje, proroke koji govorahu u tvoje ime naim kraljevima, naim knezovima, naim oevima, svemu puku zemlje. 7U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na obrazu, kao u ovaj dan, u nas Judejaca, Jeruzalemaca, svega Izraela, blizu i daleko, u svim zemljama kuda si ih rastjerao zbog nevjernosti kojom ti se iznevjerie. 8Jahve, stid na obraz nama, naim kraljevima, naim knezovima, naim oevima, jer sagrijeismo protiv tebe! 9U Gospoda je Boga naega smilovanje i oprotenje jer smo se odmetnuli od njega 10i nismo sluali glas Jahve, Boga naega, da slijedimo njegove zakone to nam ih dade po svojim slugama, prorocima. 11Sav je Izrael prestupio Zakon tvoj, odmetnuo se ne sluajui tvoj glas. Zato se na nas izlila kletva i prokletstvo, kako je zapisano u Zakonu Mojsija, sluge Bojega - jer sagrijeismo protiv Njega. 12Izvrio je prijetnje kojima je zaprijetio nama i sucima koji su nam sudili: svalio je na nas teku nesreu te se ne dogodi pod nebom to se dogodi u Jeruzalemu. 13Sva ova nesrea, kao to je zapisano u Zakonu Mojsijevu, dola je na nas, a mi nismo umilostivili lice Jahve, Boga svojega: nismo se obratili od svojih bezakonja pa da prionemo uz istinu tvoju. 14Jahve je bdio nad nesreom, on je dovede na nas. Jer je pravedan Jahve, Bog na, u svim djelima koja uini, a mi nismo sluali glas njegov. 15A sada, Gospode, Boe na, koji si monom svojom rukom izveo narod svoj iz zemlje egipatske - i time sebi stekao ime koje traje do danas: mi sagrijeismo, mi zlo uinismo. 16Gospode, po svoj pravednosti svojoj odvrati svoj gnjev i svoju jarost od Jeruzalema, grada svojega, Svete gore svoje, jer zbog naih grijeha i zlodjela naih otaca Jeruzalem i tvoj narod ruglo su svima koji nas okruuju."

17"A sada posluaj, o Boe na, molitvu sluge svoga i usrdne molbe njegove. Neka tvoje lice zasja nad svetitem tvojim opustoenim - zbog tebe, Gospode! 18Prikloni uho svoje, Boe moj, i sluaj! Otvori oi te pogledaj nau pusto i grad koji se tvojim zove imenom! Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, ve zbog velikih smilovanja tvojih. 19Gospode, uj! Gospode, oprosti! Gospode, posluaj i ini! Ne oklijevaj - zbog sebe, Boe moj, jer se tvojim imenom zove grad tvoj i narod tvoj!" 20Ja sam jo govorio, molei se i priznavajui grijehe svoje i grijehe svog naroda Izraela i usrdno zaklinjui Jahvu, svoga Boga, za Svetu goru Boga svoga. 21Dok sam dakle ja jo govorio molei se, onaj ovjek Gabriel, koga vidjeh na poetku vienja, doletje u brzu letu, dotae me se u vrijeme veernjeg prinosa 22i poui me: "Daniele, evo me: dooh da te pouim. 23Od poetka tvoje molitve izila je rije, i ja dooh da ti je navijestim. Ti si miljenik. Pazi dobro na rije, razumij vienje." 24"Sedamdeset je sedmica odreeno tvom narodu i tvom svetom gradu da se dokraji opaina, da se stavi peat grijehu, da se zadovolji za bezakonje, da se uvede vjena pravednost, da se stavi peat vienju i prorocima, da se pomae Sveti nad svetima. 25Znaj i razumij: Od asa kad izae rije 'Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem' pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a onda ezdeset i dvije sedmice, i bit e opet sagraeni trg i opkop, i to u teko vrijeme. 26A poslije ezdeset i dvije sedmice bit e Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe. Narod jednog kneza koji e doi razorit e Grad i Svetite: svretak im je u propasti, a do svretka rat i odreena pustoenja. 27I sklopit e savez s mnogima za jednu sedmicu: a u polovici sedmice prestat e rtva i prinos: na vrhu Hrama bit e grozota pustoi sve do svretka, dok se odreeno pustoenje ne obori na pustonika."