1Ovo su rijei to ih je Mojsije upravio svemu Izraelu s onu stranu Jordana - u pustinji, u Arabi nasuprot Sufu, izmeu Parana i Tofela, Labana, Hazerota i Di Zahaba - 2od Horeba do Kade Barnee, Seirskom gorom, jedanaest dana hoda. 3Bilo je to godine etrdesete, prvog dana mjeseca jedanaestoga, kad Mojsije ree Izraelcima sve to mu je Jahve za njih nareivao. 4Poto je porazio amorejskoga kralja Sihona, koji je ivio u Hebonu, i baanskoga kralja Oga, koji je ivio u Atarotu i Edreju, 5dakle s onu stranu Jordana, u zemlji moapskoj, poe Mojsije razlagati ovaj Zakon. Govorae on: 6"Jahve, Bog na, ree nam na Horebu: 'Dosta ste boravili na ovome brdu. 7Krenite na put! Idite u gorski kraj Amorejaca i svih njihovih susjeda, u Arabu, u Gorje, u efelu i u Negeb, na morsku obalu, u zemlju kanaansku i u Libanon, sve do Velike rijeke, rijeke Eufrata. 8Eto, pred vas stavljam ovu zemlju. Idite, dakle, i zauzmite zemlju za koju se Jahve zakle ocima vaim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da e je dati njima i njihovu potomstvu poslije njih.' 9Tada sam vam rekao: 'Ne mogu vas voditi sam. 10Jahve, Bog va, toliko vas je razmnoio da vas danas ima kao zvijezda na nebu. 11Neka vas Jahve, Bog vaih otaca, umnoi jo tisuu puta! Neka vas blagoslivlja kako vam je obeao! 12Ali kako bih ja sam mogao nositi va teret, vae breme i vae sporove? 13Izaberite stoga iz svojih plemena ljude pametne, iskusne i ugledne da vam ih postavim za poglavare.' 14Vi ste mi odgovorili: 'Dobro je to predlae.' 15Zato sam uzeo prvake iz vaih plemena, ljude pametne i ugledne, te ih postavio za poglavare: tisunike, stotnike, pedesetnike, desetnike i vae plemenske nadglednike. 16U to isto vrijeme naloio sam i vaim sucima: 'Sasluajte svoju brau; sudite pravedno izmeu ovjeka i njegova brata ili pridolice. 17U suenju nemojte biti pristrani; sasluavajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se nikoga! Ta sud je Boji! Ako vam koji sluaj bude preteak, iznesite ga meni, da ga ja razvidim.' 18Tako sam vam onda naloio sve to vam je initi. 19Krenusmo iz Horeba i, na putu u gorske krajeve Amorejaca, kako nam je naredio Jahve, Bog na, prijeosmo svu onu veliku i stranu pustinju koju ste vidjeli. Stigosmo u Kade Barneu. 20Tada vam rekoh: 'Doli ste u gorski kraj Amorejaca, koji nam Jahve, Bog na, daje. 21Eto, Jahve, Bog tvoj, stavio je preda te tu zemlju. Ustaj! Zaposjedni je, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih. Ne boj se! Ne strahuj!' 22Svi ste onda doli k meni i rekli: 'Poaljimo pred sobom ljude da izvide zemlju i jave nam o putu kojim emo ii i o gradovima u koje emo doi.' 23Svidje mi se to rekoste. Zato uzeh dvanaest ljudi izmeu vas, po jednoga iz svakog plemena. 24Krenuli su na pogorje, stigli do Ekolske doline te izvidjeli kraj. 25I nabrae plodova one zemlje, donesoe ih k nama i javie: 'Zemlja koju nam daje Jahve, Bog na, dobra je.' 26Ali vi niste htjeli onamo; pobunili ste se protiv naredbe Jahve, Boga svoga. 27Rogoborili ste u svojim atorima i govorili: 'U svojoj mrnji na nas Jahve nas je izveo iz zemlje egipatske da nas preda u ruke Amorejaca, kako bi nas posve unitili. 28Kamo da idemo? Naa su braa ubila u nama sranost kad rekoe: Narod je i vei i jai nego mi; gradovi su veliki, i zidine im seu do nebesa. A vidjeli smo ondje i Anakovce.' 29'Ne bojte se!' - rekoh vam. - 'Ne plaite ih se! 30Jahve, Bog va, koji ide pred vama, borit e se za vas kako je to uinio na vae oi u Egiptu.' 31A vidio si, uostalom, i u pustinji, gdje te Jahve, Bog tvoj, cijeloga puta to ste ga prevalili dok ste stigli do ovoga mjesta, nosio kao to ovjek nosi svoga sinia. 32Ali, unato tome, vi niste imali pouzdanja u Jahvu, Boga svoga, 33u onoga koji je na putu iao pred vama da vam potrai mjesto za taborovanje - u ognju obno da vam osvijetli put kojim ete ii, a obdan u oblaku. 34Jahve u graju vau i zakle se u svojoj srdbi: 35'Ni jedan jedini od ovih ljudi, od ovoga opakog narataja, nee vidjeti ove dobre zemlje za koju sam se zakleo da u je dati vaim ocima. 36Izuzimam Kaleba, sina Jefuneova. On e je vidjeti; njemu i njegovim potomcima dat u zemlju kojom je iao, jer je vjerno slijedio Jahvu.' 37Zbog vas se Jahve i na mene razljutio te mi rekao: 'Ni ti onamo nee ui. 38Ui e onamo Joua, sin Nunov, koji te slui. Njega ti osokoli, jer e on uvesti Izraela u posjed. 39A i vai maliani, o kojima rekoste da e postati roblje, sinovi vai koji jo ne znaju razlikovati dobro i zlo, oni e u nju ui; njima u je u posjed dati. 40A vi se okrenite i zaputite u pustinju, prema Crvenome moru!' 41Vi ste mi tada odgovorili rijeima: 'Sagrijeili smo protiv Jahve. Poi emo gore i boriti se kako nam je Jahve, Bog na, zapovjedio.' Svaki od vas dohvati svoje oruje i nepromiljeno poe gore u brda. 42Onda mi Jahve ree: 'Kai im: Ne idite gore i ne stupajte u borbu da vas ne poraze vai neprijatelji jer ja nisam meu vama.' 43Tako sam vam i govorio, ali niste posluali. Oprli ste se zapovijedi Jahvinoj i, puni drskosti, krenuli u brda. 44Ali Amorejci, koji ive u onome gorju, udarie na vas, pognae vas, za vama se natisnue kao pele te su vas tukli od Seira do Horme. 45Vrativi se, plakali ste pred Jahvom, ali Jahve nije sluao vaega jauka niti je okrenuo svoga uha k vama. 46U Kadeu vam valjade ostati dugo vremena, onoliko koliko ste ve ostali.