1Kad vidi kako luta vol ili ovca tvoga brata, nemoj proi mimo njih nego ih otjeraj svome bratu. 2Ako ti brat nije blizu ili ga ne zna, kui ih svojoj dotjeraj pa neka ostanu kod tebe dokle brat tvoj ne doe po njih. Tada mu ih vrati. 3Tako ini s njegovim magarcem, s njegovim ogrtaem i sa svime to brat tvoj izgubi, a ti nae. Nije ti doputeno prolaziti mimo njegovo. 4Kad opazi kako se magarac tvoga brata ili njegov vol svalio na putu, ne kloni se nego mu pomozi da ih podigne. 5ena ne smije na se stavljati muke odjee, a mukarac se ne smije oblaiti u enske haljine. Tko bi to inio bio bi odvratan Jahvi, Bogu svome. 6Ako putem naie na ptije gnijezdo sa ptiima ili s jajima, na stablu ili na zemlji, a majka bude leala sa ptiima ili na jajima, nemoj uzimati majke sa ptiima: 7pusti majku na slobodu, a ptie uzmi. Tako e imati sreu i dug ivot. 8Kad gradi novu kuu, na krovu naini ogradu da svoju kuu, kad bi tko s nje pao, ne okalja krvlju. 9Po svome vinogradu nemoj sijati drugog usjeva da ne bi bila posveena itava ljetina: i plod sjemena i rod vinograda. 10Ne uprei u plug vola i magarca zajedno. 11Ne oblai se u tkaninu otkanu od vune i lana zajedno. 12Na etiri roglja ogrtaa kojim se zaogre napravi rese. 13Ako koji ovjek uzme enu i ue k njoj, ali je potom zamrzi, 14pripie joj runoe i ozloglasi je govorei: 'Oenih se njome, ali kad joj prioh, ne naoh u nje znakova djevianstva' - 15neka tada djevojin otac i majka uzmu dokaz djevojina djevianstva te ga iznesu pred gradske starjeine na vrata. 16Potom neka progovori starjeinama djevojin otac: 'Ovome sam ovjeku dao svoju ker za enu, ali mu je omrzla. 17Stoga joj pripisuje svata runo i tvrdi: nisam u tvoje keri naao znakove djevianstva. Ali evo djevianskih znakova moje keri!' I neka razastru plahtu pred gradskim starjeinama. 18Neka tada starjeine onoga grada uzmu mua pa ga kazne; 19neka ga, zato to je pronio ruan glas o jednoj izraelskoj djevici, udare globom od stotinu srebrnika pa ih dadnu ocu mlade ene. I neka mu ona i dalje bude enom da je ne moe pustiti dok je iv. 20Ali ako optuba - da se na mladoj eni nije nalo djevianstvo - bude istinita, 21neka djevojku izvedu na kuna vrata njezina oca pa neka je ljudi njezina grada kamenjem zasiplju dok ne umre, jer je poinila besramnost u Izraelu odajui se bludu u oevu domu. Tako e iskorijeniti zlo iz svoje sredine. 22Ako se koji ovjek zatee gdje lei sa enom udatom za drugoga, neka oboje - i ovjek koji je leao sa enom i sama ena - budu smaknuti. Tako e iskorijeniti zlo iz Izraela. 23Ako mladu djevicu zaruenu za nekoga u gradu sretne drugi ovjek i s njom legne, 24oboje ih dovedite vratima toga grada pa ih kamenjem zasipljite dok ne umru: djevojku to nije zvala u pomo u gradu, a ovjeka to je oskvrnuo enu blinjega svoga. Tako e iskorijeniti zlo iz svoje sredine. 25Ako ovjek u polju naie na zaruenu djevojku i silom legne s njom, onda neka se pogubi samo taj to je s njom legao; 26a djevojci nemoj nita: nema na njoj krivnje kojom bi zasluivala smrt. Jer to je kao da navali tko na blinjega svoga i ubije ga. 27On ju je zatekao u polju; i premda je zaruena djevojka zapomagala, nije bilo nikoga da joj priskoi u pomo. 28Ako ovjek naie na mladu djevicu koja nije zaruena te je pograbi i s njom legne, pa budu uhvaeni na djelu, 29tada ovjek koji je s njom leao neka djevojinu ocu dade pedeset srebrnika. A budui da ju je oskvrnuo, neka je uzme za enu da je ne moe pustiti dok je iv.