1Mojsije sazva sav Izrael pa im ree: "Vidjeli ste na roene oi sve to je Jahve uinio u zemlji egipatskoj faraonu, svim slubenicima njegovim i svoj zemlji njegovoj: 2velike kunje to su ih vidjele tvoje oi, silne znakove i udesa! 3Ali vam ne dade Jahve do danas razuma da shvatite, oiju da vidite ni uiju da ujete. 4Vodio sam vas pustinjom etrdeset godina; odjea se na vama nije izderala niti su se sandale na vaim nogama raskidale. 5Kruha niste jeli; vina ni drugoga opojnog pia niste pili, da biste znali da sam ja Jahve, Bog va. 6Kad stigoste na novo mjesto, Sihon, kralj hebonski, i Og, kralj baanski, izioe pred nas u boj, ali smo ih potukli. 7Zauzeli smo njihovu zemlju te je predali u batinu Rubenovcima, Gadovcima i polovini plemena Manaeova. 8Drite i vrite rijei ovog Saveza da uspijevate u svemu to poduzmete. 9Danas stojite svi pred Jahvom, Bogom svojim: vai plemenski glavari, vae starjeine i vai nadglednici, svi muevi Izraela, 10djeca vaa, ene vae i doljak koji je u tvome taboru - od onoga koji ti sijee drva do onoga koji ti nosi vodu - 11da stupite u Savez s Jahvom, Bogom svojim, u Savez zakletvom potvren, to ga Jahve, Bog tvoj, danas s tobom sklapa 12da danas od tebe uini svoj narod i da ti on bude Bog, kako ti je rekao i kako se zakleo tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu. 13I ne sklapam danas ovaj Savez sa zakletvom samo s vama 14nego i sa svakim koji danas stoji ovdje s nama pred Jahvom, Bogom naim, i sa svakim koji danas nije ovdje s nama. 15Sami znate kako smo boravili u zemlji egipatskoj i kako smo proli posred naroda kroz koje ste morali proi. 16Vidjeli ste njihove rugobe, njihove kumire od drveta i kamena, srebra i zlata to ih imaju. 17Neka ne bude meu vama ovjeka ni ene, roda ni plemena kojemu bi se srce danas odvratilo od Jahve, Boga naega, pa da ide iskazivati tovanje bogovima onih naroda. Neka ne bude meu vama korijena koji raa otrovom i pelinom. 18Neka se nitko, uvi rijei ovog prokletstva, ne nada blagoslovu kazujui u svome srcu: 'Bit e mi dobro ako poivim i po prohtjevima srca svoga. Nek' povodanj utai e!' 19Takvome nee Jahve nikad oprostiti, nego e se gnjev i ljubomornost Jahvina izliti na tog ovjeka, tako da e se sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi na nj oboriti te e Jahve izbrisati ime njegovo pod nebom. 20Prema svim prokletstvima ovog Saveza, zapisanima u knjizi ovoga Zakona, Jahve e ga odstraniti, na njegovu propast, od svih plemena izraelskih. 21Kasniji narataj, sinovi vai poslije vas, i stranci koji dou iz daleke zemlje, kad vide zla ove zemlje i bolesti to e ih Jahve pustiti na nju, rei e: 22'Sva je zemlja njegova samo sumpor i sol; niti se to sije niti to klija; nikakva travka na njoj ne raste; jednaka je sruenoj Sodomi i Gomori, Admi i Sebojimu, to ih Jahve srui u svojoj ljutini i gnjevu.' 23I svi e narodi pitati: 'Zato uini Jahve ovako ovoj zemlji? Kakva je morala biti estina toga silnoga gnjeva?' 24Onda e im se rei: 'Jer su ostavili Savez to ga je Jahve, Bog otaca njihovih, bio sklopio s njima kad ih je izveo iz zemlje egipatske; 25i jer su otili da iskazuju tovanje drugim bogovima i njima se klanjali, bogovima kojih nisu poznavali i kojih im on nije odredio. 26Zato se Jahvin gnjev izlio na ovu zemlju i palo na nju sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi. 27Jahve ih je iupao iz njihove zemlje u ljutini, srdbi i velikom gnjevu te ih bacio u drugu zemlju. Tako je i danas.' 28to je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu naemu, a objava nama i sinovima naim zauvijek da vrimo sve rijei ovoga Zakona.